Razlike u prevođenju književnih i pravnih tekstova

Prevođenje književnih i pravnih tekstova dva su od najučestalijih područja prevođenja i, dok u srži služe istoj svrsi, načini na koje se prevode te problemi s kojima se možemo susresti bitno su različiti.

Koje su odlike književnog prevođenja?

Književno prevođenje vrsta je prevođenja namijenjena široj publici, što prevoditelj uvijek treba imati na umu. Svaki jezik ima svoju kulturu i povijest, a prevoditeljski je zadatak autorski tekst prevesti u duhu jezika, a pritom zadržati izvornu poruku ili značenje. Najčešća je greška koja se javlja doslovno prevođenje. Mnogo se izraza ne može prevesti doslovno jer gube smisao, primjerice, engleskom izrazu »Every cloud has a silver lining« moramo u hrvatskom jeziku pronaći ekvivalent, a da značenje ostane isto pa bi prigodan prijevod bio nešto poput »Svako zlo za neko dobro«.

Na što prevoditelj treba obratiti pozornost?

Ono što se prevoditelju dopušta prilikom takvog prevođenja jest kreativna sloboda jer tekst mora učiniti zanimljiv čitatelju uzevši u obzir autorov ton, humor, složenost rječnika i slično. Nadalje, ne smije se zanemariti ni vrijeme u kojem je izvorni tekst nastao, pa tako arhaizme iz, primjerice, Hamleta ne možemo prevoditi modernim riječima jer tekst na čitatelja prijevoda mora ostaviti isti učinak kao izvorni tekst. Još je jedan od problema gdje do izražaja dolazi prevoditeljska kreativnost slučaj kad u jeziku na koji prevodimo ne postoji neka riječ ili je autor sam izmislio neku novu. Uvriježeno je mišljenje da Eskimi nemaju riječ za rat, čemu bi prevoditelj u tom slučaju morao priskočiti korištenju opisnih riječi ili izmišljanjem neke potpuno nove. Dobar je primjer za takvu situaciju u hrvatskom jeziku prijevod serijala Harry Potter u kojem se riječ »quidditch« prevodi s »metloboj«, što je prevoditelj također izmislio sam.

Kako pristupiti pravnim tekstovima?

S druge strane, pravnim se tekstovima mora pristupiti drugačije. Takvi tekstovi teže prevođenju po određenim pravilima gdje su termini ujednačeni s obzirom na prijašnje tekstove, a naročito u istoj grani tekstova. Vrlo često stručne institucije određuju pravila kojih se prevoditelj mora držati i tu nema kreativne slobode.

Što je bitno imati na umu prilikom prevođenja pravnog teksta?

Pravni tekst obično nije namijenjen široj publici i u njemu, za razliku od književnosti, nećemo pronaći prenesena značenja, idiome, izmišljene riječi i slično jer se on mora moći jasno i jednoznačno interpretirati na svakom jeziku. Za primjer možemo uzeti pravilnik Europske unije u kojem se točno određuju parametri kojih se prevoditelj mora držati.  Na prevoditelju je kod takvih tekstova vrlo velika odgovornost i nema mjesta za, primjerice, dodavanje i ispuštanje riječi i izraza ili prevođenje riječima sličnog značenja, što je u književnom tekstu prihvatljivo. Nadalje, uvijek se u obzir moraju uzeti službene kratice i sintaksa te se mora koristiti strogo službeni jezik.

Kao prevoditelj, uvijek se prilagodite tekstu.

Na kraju je važno reći da se prevoditelj mora prilagoditi svakoj vrsti prevođenja, kako književnom, tako i pravnom ili nekom trećem. Dok nam, u jednu ruku, književno prevođenje nudi kreativnost, slobodu i ne toliko određena pravila te nam dopušta da se na određeni način »igramo« s jezikom, pravno prevođenje, u drugu ruku, zahtijeva strogo pridržavanje usustavljenih pravilnika i izraza, ozbiljan ton i jednoznačno korištenje riječi te se, bez iznimke, uvijek na umu mora imati u koju se svrhu tekst prevodi i tko je ciljana publika.

Josip Kovačević

Josip Kovačević magistar je engleskog jezika i književnosti i filozofije. Prevođenjem se bavi od završetka studija. U slobodno vrijeme voli svirati gitaru, igrati videoigre, voziti bicikl, putovati i ići na koncerte.

Više postova

Komentiraj