Često se nalazimo u situaciji da trebamo dozvati prijatelja ili prijateljicu neobična imena, a nismo u potpunosti sigurni kakav će oblik ime poprimiti u vokativu. Ovim člankom pokušat ćemo riješiti nedoumicu koju izaziva vokativ imena.

Ženska osobna imena

Znate li kako se trebate obratiti ženskoj osobi čije ime završava na –a? Treba li reći Maro ili Mara, Marijo ili Marija, Ljubico, Ljubice ili Ljubica?

Ženska osobna imena u vokativu mogu imati sljedeće nastavke:

           1.   -o (Maro, Nado, nom. Mara, Nada)

           2.   -a (oblik jednak nominativu - Stanka, Branka)

           3.   -e (Marice, Ružice, nom. Marica, Ružica)

Kod ženskih imena koja se sastoje od dvaju slogova i imaju dugouzlazni naglasak, vokativ završava na -o. Takav je slučaj s imenima kao što su Mara, Kata, Nada, Maja i sl.

Maja, kupi mi sladoled.                 Majo, kupi mi sladoled.

Mara, jesi li bila na predstavi?      Maro, jesi li bila na predstavi?

Ovoj kategoriji pripada i primjerice žensko ime Iva, ali danas najčešće možemo čuti Iva, a ne Ivo.  

            Ivo, donesi mi jabuke.                Iva, donesi mi jabuke.

Ženska imena na –ica kao što su Ivančica, Ljubica, Đurđica imaju vokativ na –e. Osim toga, navedena su imena nazivi cvijeća koji kada označavaju cvijet i kada se pojavljuju kao opća imenica, također imaju nastavak –e.

            Ljubice, idemo li danas na kavu?           Ljubico/Ljubica, idemo li danas na kavu?

            Đurđice, pozdravi baku.                         Đurđico/Đurđica, pozdravi baku.

Iako će pravilo reći da vokativ imena s višesuglasničkim osnovinskim završetkom ima nastavak –a, danas je sve više ženskih imena s drugačijim završetkom osnove koja zadržavaju isti nastavak u vokativu. Ponegdje se još može čuti uporaba starijeg nastavka –o, no danas ga u gotovo svim slučajevima zamjenjuje noviji nastavak –a. Tako u vokativu nastavak –a imaju primjerice Ljerka, Jadranka, Alma, Hana, Marija, Lana, Tanja, Zlata, Ana, Biserka, Darka itd.

Ljiljano, jesi li ručala?                        Ljiljana, jesi li ručala?

Zorko, dođi na kolač.                             Zorka, dođi na kolač.

Strana ženska imena imaju vokativ jednak nominativu. To su imena koja se u hrvatkom jeziku ne sklanjaju poput Ines, Nives, Ingrid.

Nives, ideš li u kino?                        

Ines, jesi li napisala zadaću?

Muška osobna imena            

Kod muških imena koja završavaju na nepalatalni suglasnik, vokativ imena završava na –e. Tako je primjerice s imenima Adam, Mladen, Goran, Ivan, Marin, Filip. Istim će nastavkom završavati i muška imena na ­–ica (Ivica, Perica, Nikolica).

Petre, možeš li mi dodati olovku?             Petar, možeš li mi dodati olovku?

Marine, idemo li popodne na tenis?          Marin, idemo li popodne na tenis?

Ivice, voliš li čokoladu?                             Ivica, voliš li čokoladu?

Ako pak završavaju na palatalni suglasnik (č, ć, dž, đ, š, ž, lj, nj, j) u vokativu će imati nastavak –u (Juraj, Regoč, Blaž).

Regoču, kamo ideš?

Muška imena koja završavaju na –a, –o, ili –e (Andrija, Matija, Nikola, Ilija / Marko, Karlo, Dario, Zlatko, Darko / Hrvoje, Mojsije, Horacije) i jednosložna (najčešće strana) imena koja završavaju na k, g, h, c (Greg, Mark) imaju vokativ jednak nominativu.

Marko, gdje ti je sestra?

Andrija, vrati mi knjigu!