Budući da smo već govorili o poslovnoj komunikaciji elektroničkom poštom i o tome na što paziti prilikom pisanja službenog e-maila, danas ćemo se dotaknuti toga kako taj (ili bilo koji drugi) e-mail uopće započeti. Često dobivamo upite o tome kako glasi određeno ime u genitivu ili u vokativu zbog čega ćemo danas pisati o sklonidbi muških vlastitih imena u hrvatskom jeziku. Budući da je naglasak na obraćanju prilikom pisanja e-maila, tamnije su istaknuti oblici u vokativu koji su nam za to važni, a svjetlije su istaknuti oblici u genitivu koji nam pomažu odrediti kojem pravilu određeno ime pripada.

Prvo što je važno napomenuti jest da se prilikom obraćanja u e-mailu (ili bilo gdje drugdje) osobi obraćamo u vokativu. Kako bismo vam ovu, inače vrlo opsežnu temu, približili na najjednostavniji mogući način, pravila će biti jako malo, a primjera jako puno. Ti su primjeri, naravno, razvrstani prema pravilu kojem pripadaju kako bi vam svladavanje sklonidbe muških vlastitih imena bilo u potpunosti pojednostavljeno i navedeno na jednom mjestu te kako biste se kasnije mogli podsjetiti na osnovna pravila bez gubljenja previše vremena.

Pravilo sklanjanja muških imena zapravo je vrlo jednostavno. Sva se muška imena sklanjaju te se razlikuju samo u nastavcima za genitiv i vokativ (i instrumental, ako vlastito ime završava na palatal). Ipak, i te su sitne razlike dovoljne da uzrokuju brojne nedoumice. Zato ih danas rješavamo sve!

 

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na suglasnik

N

Ivan Alen Filip Danijel David Denis Dražen Sanjin Jakov Alfred

G

Ivana Alena Filipa Danijela Davida Denisa Dražena Sanjina Jakova

Alfreda

D

Ivanu Alenu Filipu Danijelu Davidu Denisu Draženu Sanjinu Jakovu

Alfredu

A

Ivana Alena Filipa Danijela Davida Denisa Dražena Sanjina Jakova

Alfreda

V

Ivane Alene Filipe Danijele Davide Denise Dražene Sanjine Jakove

Alfrede

L

Ivanu Alenu Filipu Danijelu Davidu Denisu Draženu Sanjinu Jakovu

Alfredu

I Ivanom Alenom Filipom Danijelom Davidom Denisom Draženom Sanjinom Jakovom

Alfredom

U ovom je slučaju pravilo vrlo jednostavno. Muška imena koja završavaju na suglasnik u genitivu dobivaju nastavak -a te u vokativu nastavak -e. Zamislimo to kao da sklanjamo imenicu dječak: N dječak, G dječaka, D dječaku, A dječaka, V dječače, L dječaku, I dječakom.

 

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na samoglasnik

N Darko Marko Tvrtko Mario Mateo Željko Karlo Hrvoje Dante

Pavle

G Darka Marka Tvrtka Marija Matea Željka Karla Hrvoja Dantea

Pavla

D

Darku Marku Tvrtku Mariju Mateu Željku Karlu Hrvoju Danteu

Pavlu

A

Darka Marka Tvrtka Marija Matea Željka Karla Hrvoja Dantea

Pavla

V

Darko Marko Tvrtko Mario Mateo Željko Karlo Hrvoje Dante

Pavle

L

Darku Marku Tvrtku Mariju Mateu Željku Karlu Hrvoju Danteu

Pavlu

I

Darkom Markom Tvrtkom Mariom/

Marijom

Mateom Željkom Karlom Hrvojem Danteom

Pavlom

U ovom je slučaju pravilo sljedeće: ako muško ime završava na samoglasnik, nastavak u genitivu je -a, a vokativ je isti kao nominativ.

Ovdje je važno napomenuti da se u imena koja završavaju na -io dodaje slovo j između tih dvaju slova u svim padežima osim u vokativu, dok se u instrumentalu može, ali i ne mora umetnuti. To se događa u imenima Mario, Dario, Antonio itd. To pravilo ne vrijedi za imena koja završavaju na -eo kao što su, na primjer, Mateo i Leo.

 

Sklonidba dvosložnih muških imena koja završavaju na -e ili -o, a koja ispred tog samoglasnika imaju samo jedan suglasnik, ali imaju:

a) DUGOUZLAZNI (á) NAGLASAK u genitivu imaju nastavak -e (muška imena koja u genitivu imaju nastavak -e sklanjaju se kao imenice ženskoga roda (N žena, G žene, D ženi, A ženu,…)

N

Díno Líno Brúno Níno Máto/

Máte

Fránjo Júre Míle Šíme Dúje Józo

Ívo

G

Dine Line Brune Nine Mate Franje Jure Mile Šime Duje Joze

Ive

D

Dini Lini Bruni Nini Mati Franji Juri Mili Šimi Duji Jozi

Ivi

A

Dinu Linu Brunu Ninu Matu Franju Juru Milu Šimu Duju Jozu

Ivu

V

Dino Lino Bruno Nino Mato Franjo Jure Mile Šime Duje Jozo

Ivo

L

Dini Lini Bruni Nini Mati Franji Juri Mili Šimi Duji Jozi

Ivi

I

Dinom Linom Brunom Ninom Matom Franjom Jurom Milom Šimom Dujom Jozom

Ivom

b) DUGOSILAZNI (â) I KRATKOSILAZNI (ȍ) NAGLASAK u genitivu imaju nastavak -a

N

Dîno Lîno Brûno Nîno Ȍto Rȍko

Lȅo

G

Dina Lina Bruna Nina Ota Roka

Lea

D

Dinu Linu Brunu Ninu Otu Roku

Leu

A

Dina Lina Bruna Nina Ota Roka

Lea

V

Dino Lino Bruno Nino Oto Roko

Leo

L

Dinu Linu Brunu Ninu Otu Roku

Leu

I

Dinom Linom Brunom Ninom Otom Rokom

Leom

Ovdje su navedeni i naglasci i, ovisno o naglasku, različiti nastavci za pojedina imena. Svi se naglasci mogu pronaći na Hrvatskom jezičnom portalu, samo je nekad potrebno kliknuti na pridjev od kojeg je određeno ime nastalo pa tim načinom dođi do ispravnog naglaska pojedinog imena (na primjer, kako bismo došli do naglaska za ime Mile, potrebno je kliknuti na pridjev mȉo te pogledati odjeljak Onomastika). Ako vas zanima nešto više o ovoj tematici, dodatne primjere i objašnjenja možete pronaći u radu pod nazivom Sklonidba muških dvosložnih imena i naglasna dvojnost.

 

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na -a ili -ica

N

Luka Andrija Toma Ilija Nikola Noa Mata Joza Jurica

Ivica

G Luke Andrije Tome Ilije Nikole Noe Mate Joze Jurice

Ivice

D Luki Andriji Tomi Iliji Nikoli Noi Mati Jozi Jurici

Ivici

A Luku Andriju Tomu Iliju Nikolu Nou Matu Jozu Juricu

Ivicu

V Luka Andrija Toma Ilija Nikola Noa Mata Joza Jurica

Ivica

L

Luki Andriji Tomi Iliji Nikoli Noi Mati Jozi Jurici

Ivici

I Lukom Andrijom Tomom Ilijom Nikolom Noom Matom Jozom Juricom

Ivicom

Ova imena (kao i dvosložna imena s dugouzlaznim naglaskom) u genitivu imaju nastavak -e te se sklanjaju kao imenice ženskoga roda.

 

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na palatal (č, ć, dž, đ, š, ž, j, lj, nj)

Muškim vlastitim imenima koja završavaju na palatal u vokativu se dodaje nastavak -u, a u instrumentalu nastavak -em[1], kao što bismo napravili i u slučaju imenice učitelj: N učitelj, G učitelja, D učitelju, A učitelja, V učitelju, L učitelju, I učiteljem.

N

Matej Andrej Juraj Blaž

Đorđ

G

Mateja Andreja Jurja Blaža

Đorđa

D

Mateju Andreju Jurju Blažu

Đorđu

A Mateja Andreja Jurja Blaža

Đorđa

V

Mateju Andreju Jurju Blažu

Đorđu

L Mateju Andreju Jurju Blažu

Đorđu

I Matejem Andrejem Jurjem Blažem

Đorđem

Kako bismo ubili dvije muhe jednim udarcem, ovu smo temu povezali s oslovljavanjem prilikom pisanja e-maila te je stoga potrebno spomenuti i osobitost pisanja zareza prilikom obraćanja drugoj osobi. Znamo da se zarez inače koristi samo nakon imena, kao što je u primjerima koji se nalaze u lijevom stupcu. Ali možemo se naći i u situaciji kada e-mail želimo započeti pozdravom te ćemo u tom slučaju postupiti kako je navedeno u primjerima koji se nalaze u desnom stupcu.

 

BEZ ZAREZA PRIJE IMENA

SA ZAREZOM PRIJE IMENA

Poštovani Luka,

molim Vas da….

Pozdrav, Alfrede,

što mogu učiniti za Vas?

Cijenjeni Alene,

hvala Vam na interesu za…

Bok, Jurju,

u prilogu se nalazi…

 

Nadamo se da smo uspjeli razjasniti sve vaše nedoumice te da sljedeći puta neće imati problem nekoga osloviti imenom i da ćete to učiniti potpuno sigurni da niste ni u čemu pogriješili.

[1] http://gramatika.hr/pravilo/imenice/17/

Ako se ponekad nađete u jezičnim nedoumicama hrvatskoga jezika radi (ili možda zbog?) njegove kompleksnosti i niti (ili možda ni?) sami više niste sigurni kako izabrati među (ili možda između?) dvije mogućnosti, donosimo nekoliko jezičnih savjeta kako bismo vam pomogli riješiti takve probleme.

JEZIČNI SAVJET: Pošto ili budući da?

Važno je znati razlikovati ova dva veznika. Oba povezuju zavisnosložene rečenice te se nazivaju subjunktorima. Veznikom budući da označava se uzročno-posljedična veza te je on zamjenjiv konstrukcijom s obzirom na to da. Treba napomenuti da budući da može stajati isključivo na početku rečenice te ako ga želite staviti u sredinu, trebate upotrijebiti zato što ili jer.

Budući da nisi učio, pao si ispit.

Pao si ispit jer nisi učio.

Pao si ispit pošto nisi učio.

Pao si ispit budući da nisi učio.

Pošto je vremenski prilog (ujedno i veznik) te je zamjenjiv s nakon što.

Spavat ću pošto završim sav posao.

Pošto smo se vratili iz škole, napisali smo zadaću.

Pošto se može koristiti i u razgovornom jeziku u značenju koliko, odnosno po kojoj cijeni. Važno je imati na umu značenje riječi pošto prilikom oblikovanja rečenice kako se ona ne bi upotrijebila uz drugu riječ istog značenja te da ne bi došlo do pleonazma. Na primjer:

Pošto je kilogram mandarina?

Pošto košta kilogram mandarina?

JEZIČNI SAVJET: Jer ili je l'?

Nerijetko ćemo u današnje vrijeme čuti sljedeće rečenice:

Jer ti lijepa ova haljina?

Jer ideš na predavanje?

Idem u trgovinu jel moram.

Jer si dobro?

Veznikom jer ne možemo započeti pitanje, već to moramo učiniti upitnom formom je li, odnosno je l' . Ispravne su rečenice u kojima se jer koristi samo i isključivo kao veznik:

Nije došla na večeru jer je bila bolesna.

Jedem jer sam gladan.

Čestica li osnovno je gramatičko sredstvo ustrojavanja upitnih rečenica. Ona je zanaglasnica i uvijek dolazi iza naglašene riječi, najčešće glagolskog oblika, koji može biti potvrdan ili niječan. Na primjer:

Jesi li dobro?

Možete li sami ili Vam treba pomoć?

Nije li ti dosta klizanja za jedan dan?

JEZIČNI SAVJET: Radi ili zbog?

Prijedlozi radi i zbog često se brkaju. Njihova različita značenja najviše dolaze do izražaja u sljedećim dvama primjerima:

Došao sam u bolnicu radi bolesti.

Došao sam u bolnicu zbog bolesti.

Ove dvije rečenice imaju dva potpuno različita značenja. U prvoj rečenici prijedlogom radi označava se NAMJERA dolaska u bolnicu, odnosno, „došao sam da pokupim bolest / se razbolim”. U drugoj pak rečenici, prijedlogom zbog označava se UZROK dolaska u bolnicu, odnosno, „došao sam jer sam bolestan”.

Vozio je sporo zbog magle. (Magla je izravno uzrokovala njegovu sporu vožnju.)

Vježbam radi zdravlja. (Vježbam s ciljem da budem zdravija.)

Vježbam zbog zdravlja.

Kasnim radi toga što mi je kasnio tramvaj.

JEZIČNI SAVJET: Ni ili niti?

Veznici ni i niti najčešće se koriste sa svojim parnjacima (ni… ni, niti… niti), ali mogu stajati i sami. Bez obzira na to javljaju li se u rečenici samostalno ili u paru, potrebno je slijediti ista pravila. Veznik ni može stajati uz negaciju, dok veznik niti ne može. Također treba spomenuti da se ni… niti, odnosno niti… ni ne koristi kao rečenični par. Na primjer:

On nema ni brige ni pameti.

On nema niti brige niti pameti.

Nije ni pogledao knjigu.

Nije niti pogledao knjigu.

Niti spavam niti jedem od muke.

Osijek nije ni bučan niti tih grad.

On niti uči ni radi.

Pomoći će i ako znamo da veznici ni… ni dolaze uz:

JEZIČNI SAVJET: Među ili između?

Prijedlozi između i među koriste se ovisno o tome s koliko predmeta su u odnosu. Prijedlog između koristimo kada pokušavamo spojiti dva pojma ili osobe/predmeta, dok prijedlog među koristimo za međusoban odnos triju ili više osoba. Na primjer:

Ovaj je dogovor samo između tebe i mene.

Udaljenost između Osijeka i Zagreba je oko 250 kilometara.

Nalazim se među drvećem.

Izgubim se između svih tih pravila hrvatskog jezika.

Nije jednostavno biti lektor. Uz veliki broj pravopisnih i gramatičkih pravila, lektorirani tekst mora se prilagoditi publici za koju je napisan. Lektor mora znati što traži i očekuje potencijalni čitatelj te kako tekst učiniti razumljivim „od prve”.  Još jezičnih savjeta potražite na našoj Facebook stranici.

Nađete li se često u pravopisnim i gramatičkim nedoumicama hrvatskoga jezika?  Ako je odgovor da, donosimo nekoliko jezičnih savjeta koji će vam pomoći ispravno upotrijebiti glagole i pridjeve koje u svakodnevnom životu ponekad ne razlikujemo.

Zahvaliti/zahvaliti se

U svakodnevnom govoru ljudi glagole zahvaliti  i zahvaliti se često upotrebljavaju u istim kontekstima. No problem je što navedena dva glagola imaju vrlo različita značenja i znače gotovo oprečne stvari.

Glagolom zahvaliti izražava se zahvalnost na nečemu te stoga glagol ima pozitivno značenje, s druge strane povratni glagol zahvaliti se ima negativno značenje i njime se označava odbijanje. Stoga moramo paziti koji glagol upotrebljavamo ne bi li nehotice odbili nešto i izazvali neugodnost i sebi i osobi koja nam nešto nudi ili daje. Kako biste naučili razlikovati ova dva glagola, promotrite primjere:

Zahvaljujemo na vašoj ponudi. = prihvaćamo ponudu

Zahvaljujemo se na vašoj ponudi. = odbijamo ponudu

Zahvaljujem na pozivu na skup. = prihvaćamo poziv

Zahvaljujemo se na pozivu na skup. = odbijamo poziv

Kožni/kožnat

Oko pridjeva kožni i kožnat često se javljaju nedoumice. Najčešće govorimo da imamo kožnu torbu, kožni novčanik, ali i da nas je pogodila kožna bolest.

Normativna literatura još uvijek nije u potpunosti usuglašena oko ovih dvaju pridjeva i često možemo naići i na potpuno suprotstavljena mišljenja. (Prije desetak godina s pridjevom kožni povezivalo se značenje „koji je od kože“, a s pridjevom kožnat „koji je poput kože“).  Prema prijedlozima koji su aktualni u posljednjih nekoliko godina pridjev kožni  jest odnosan, a kožnat gradivni. Pridjevom kožni označava se „koji se odnosi na kožu“, a pridjevom kožnat „koji je od kože“.

Ovu podjelu govornici ne provode sustavno i slabo je prihvaćaju. Primjeri iz prakse potvrđuju da govornici većinom u svim kontekstima koriste pridjev kožni jer ima uopćenije i šire značenje. Tako ćemo češće čuti da netko ima kožnu torbu ili kožni novčanik, a ne kožnatu torbu ili kožnati novčanik.  

 

Papirni/papirnati

Uz pridjeve papirni i papirnati vežu se slične nedoumice kao i uz prethodni primjer. U ovom je slučaju također riječ o razlici  u značenju koja proizlazi iz toga što je u prvom slučaju riječ o odnosnom, a u drugom slučaju o gradivnom pridjevu. Tako pridjev papirnat označava nešto načinjeno od papira, a pridjev papirni nešto što se odnosi na papir. Sljedeći će primjeri pomoći razjasniti nedoumicu:

Molim te, dodaj mi papirnati rupčić.

Jučer smo Matej i ja u parku puštali papirnatog zmaja.

Moj stric već deset godina radi u papirnoj industriji.

Bilježnice od prošle školske godine našle su se u papirnom otpadu.

Seliti/seliti se

Seliti i seliti se naizgled su isti glagoli i često možemo čuti da se upotrebljavaju u istim kontekstima. No između ovih dvaju glagola postoji itekako bitna razlika.

Glagol seliti prijelazni je glagol te stoga zahtijeva dopunu u akuzativu, tj. kada upotrebljavamo glagol seliti uz njega obavezno moramo naglasiti što točno selimo.

S druge strane, glagol seliti se povratni je glagol što znači da subjekt sam na sebi vrši radnju – u ovom slučaju seli samoga sebe.

Po istom se modelu ponašaju i glagoli izvedeni iz prethodnih glagola.

Razlika je vidljiva kada se promotre sljedeći primjeri:

U ponedjeljak selim stol iz dnevne sobe u spavaću.

Selim ured u susjednu ulicu.

Moram pomoći preseliti prijatelja.

Sljedeće se godine selim u kuću.

Preselit ću se u Osijek.

Ličiti/sličiti

Nerazlikovanje glagola ličiti i sličiti  jedna je od čestih pogrešaka. Glagol ličiti u hrvatskom se jeziku ne koristi za iskazivanje sličnosti. Označava radnju premazivanja površine bojom i zahtijeva dopunu u akuzativu.

Sutra ću ličiti majci stan.

Sličnost se izražava glagolom sličiti, no treba imati na umu da se on nikada ne upotrebljava s prijedlogom na, već uz sebe ima dopunu u dativu.

Marko sliči na oca. – Marko sliči ocu.

Posljednji/zadnji

Često možemo čuti da se ova dva pridjeva upotrebljavaju u istom značenju, no oni se ipak razlikuju. Pridjev posljednji ima vremensko značenje, a pridjev zadnji prostorno.

Razlika je vidljiva iz sljedećih primjera:

Osijek je zabio gol u zadnjem trenutku. Osijek je zabio gol u posljednjem trenutku. (vrijeme)

Moj brat Peter sjedi u posljednjem redu. Moj brat Petar sjedi u zadnjem redu. (mjesto)

Marta je u kazalište došla posljednja i sjela je u zadnji red. (vrijeme + mjesto)

No ako ipak niste sigurni imate li sve „u malom prstu“, a trebate profesionalnu i kvalitetnu lekturu, naši jezični stručnjaci drage će volje preuzeti taj zadatak. Tu smo za vas!

Pod pojmom lektura teksta prvenstveno se misli na korigiranje pravopisnih, gramatičkih i stilskih pogrešaka, međutim, lektura obuhvaća više od toga.

Lektoriranje je proces izmjene i prilagodbe teksta gramatičkoj i pravopisnoj normi u skladu s funkcionalnim stilom hrvatskog standardnog jezika. S obzirom na to da je hrvatski standardni jezik iznimno složen, on se u školskom sustavu ne može obuhvatiti u cijelosti. Zato većina autora, baveći se svojom strukom, hrvatski jezik poznaju na nešto nižoj razini od lektora, kojima je upravo bavljenje hrvatskim standardnim jezikom struka.

Zadaće lektora

Lektor će dovesti tekst na višu razinu pismenosti od one koja se stječe formalnom naobrazbom. U tekstu je potrebno biti dosljedan, zato lektor zadire i u leksikologiju, sintaksu pa i samu organizaciju teksta. Sadržajna razina teksta nije dužnost lektora, ali lektor može upozoriti o takvim nedostacima u tekstu. Lektoriranje na hrvatskom jeziku obavljaju profesori hrvatskog jezika i jezični stručnjaci koji poznaju jezična pravila, iznimke, odstupanja i norme.

Lektor uređuje izvorni, autorski tekst i prilagođava ga duhu jezika na kojem je napisan. Također, daje savjete autoru kako još može poboljšati svoj rad.

U pisanom obliku komunikacije nije važan samo sadržaj, važna je i forma, odnosno način na koji ćemo nešto reći. Iz pisanog izraza može se puno toga iščitati. Primjerice, koliko je osoba jezično obrazovana, koliko je pedantna ili kakav stav ima prema svome čitatelju. Tekst pun pogrešaka odvraća pozornost od poruke i daje negativan dojam o njegovom autoru. Lektura pročišćava tekst, jezik čini neutralnim i time omogućuje čitatelju da svu svoju pozornost usmjeri na sadržaj, odnosno poruku teksta. Kvalitetna lektura je korisna jer pomaže pri postizanju profesionalnosti vlastitog izraza.

Faze lektoriranja

Kvalitetna lektura teksta u pravilu se sastoji od tri čitanja.

Prvo čitanje podrazumijeva pronalaženje i ispravljanje što većeg broja pogrešaka. Iščitava se rečenica po rečenica i, osim temeljnog rečeničnog smisla, pozornost se usmjerava na sve jezične aspekte:

Drugo čitanje podrazumijeva ponovno čitanje izmijenjenih dijelova. Obično se čita netom lektorirani odlomak i unose se eventualni ispravci. Ako je naknadnih izmjena mnogo, odlomak se čita još jednom.

Treće čitanje je poželjno odraditi nakon vremenskog odmaka od nekoliko dana, naravno, ako to vremenski rokovi dozvoljavaju. Treće čitanje je čitanje lektoriranog teksta, zaustavljanja i ispravljanja su svedena na minimum, ali se mogu zamijetiti neke eventualne jezične nelogičnosti.

Ovakva lektura teksta zahtijeva visoku razinu koncentracije, dobro poznavanje jezika, ali i izvježbanost u uočavanju naizgled neprimjetnih pogrešaka.

I u samom procesu prevođenja lektura ima velik udio u postupku osiguravanja kvalitete izraza. Svaki tekst sastavljen na izvornom jeziku za javnu upotrebu treba lektorirati, kao i svaki prijevod na bilo kojem jeziku, kako bi konačni oblik što dosljednije pratio izvorni tekst.

Uz korekturu i redakturu, lektura teksta pripada specifičnim poslovima ispravljanja, uređivanja i prilagođavanja teksta kako bi se uklonile sve moguće pravopisne, gramatičke i stilske pogreške. Kao posljednja faza sastavljanja ili prevođenja teksta, često je zanemareni korak, ali potrebno joj je pridati veliku pozornost jer lektorirani tekst zrači jezičnom ljepotom, a autora predstavlja kao čitku, pedantnu i stručnu osobu.

map-markerphoneenvelope