30. rujna, na blagdan svetog Jeronima, obilježavamo Svjetski dan prevoditelja. Tim povodom odlučili smo razgovarati s našim prevoditeljima i provjeriti jesu li oduvijek znali da žele biti prevoditelji i što bi radili da su izabrali neki drugi put.

Upoznajte Juru i Mateju!

Mateja je naš tata-mata za pravne prijevode, a kada ne prevodi, svoje jezične vještine voli pokazati u partiji Aliasa.

Jurina sposobnost prilagođavanja i izrazita maštovitost najviše mu pomažu kod marketinških i turističkih tekstova, koji su mu ujedno i najdraži. Uz to je i glavni komičar u firmi. Ili bar tako misli.

Zašto ste odlučili postati prevoditelji?

Mateja: Zapravo sam oduvijek samo znala da želim nešto raditi što uključuje engleski jezik, ali čak ni kada sam upisala prevoditeljski smjer na diplomskom studiju nisam bila uvjerena da je to ono što želim biti. Međutim, kako je vrijeme na fakultetu prolazilo, tako je i rasla moja zaljubljenost u taj posao, a sada se više ne mogu zamisliti da radim nešto drugo.

Jure: Za prevoditeljstvo sam se odlučio prilično „kasno“ u životu, a to je bilo na trećoj godini studija. Trebalo je odlučiti između prevoditeljskog i nastavničkog smjera na diplomskom studiju, a smatrao sam da prevoditeljstvo više odgovara mojoj osobnosti. Oduvijek sam više volio provoditi vrijeme sam, čitajući i gledajući raznolike sadržaje nego posjećivati nekakve događaje. S obzirom na to da mi je radoznalost i sklonost samostalnom radu prirodna, odlučio sam se za zanimanje koje će mi omogućiti da mnogo toga naučim o svemu i svačemu.

Jeste li odmalena imali „žicu“ za jezike ili se to razvilo s godinama?

Mateja: Odmalena sam bila okružena stranim serijama/filmovima/igricama pa mislim da sam zbog toga vrlo brzo savladala neke jezične stvari bez da sam se previše trudila.

Jure: Kao i veliki broj ljudi moje generacije, bio sam izložen engleskom jeziku od malih nogu. Učenje stranog jezika teklo je prilično prirodno. Kao dijete sam ukućane zamarao izvikivanjem nasumičnih riječi i rečenica na engleskom jeziku koje sam pokupio iz crtića i filmova, a kada sam otkrio konzole za video igrice, računalo i internet, razumijevanje engleskog jezika postala je potreba. Tada nije bilo mnogo sadržaja na hrvatskom jeziku pa sam počeo aktivno tražiti značenje različitih riječi i obogaćivati vokabular, a gramatičku i pravopisnu stranu jezika savladao sam zahvaljujući formalnom obrazovanju.

Što najviše voliš u ovom poslu?

Mateja: S obzirom na to da nas kao prevoditelje svaki dan može dočekati neka nova tematika, svakodnevno učimo nove stvari. Napredak je očit iz dana u dan. Volim kada me pogodi neka tema o kojoj mnogo toga znam pa ne moram sve provjeravati, ali istovremeno volim i stvari koje ne znam pa moram o tome istraživati. Gledam na to kao na slagalicu u kojoj je potrebno pronaći sve dijelove rečenice i složiti ih tako da tvore smislenu ideju.

Jure: Nikada ne znaš što slijedi. Na prijevod stižu tekstovi iz svih područja, od prava do turizma i mnogo se toga može naučiti. Zahvaljujući prevoditeljstvu, danas mogu razumjeti sitno tiskana slova ugovora i razlikovati pužni od matičnog vijka što je, kao što svi znamo, od ključne važnosti. 😊

Što smatraš najvećim izazovom u prevođenju?

Mateja: Najveći su izazov zasigurno kratki rokovi za velike projekte, ali nakon toga dolazi osjećaj zadovoljstva što smo uspjeli taj projekt završiti. Osim toga, ono što baš ne volim jesu projekti koje dobijemo, a koji su već prijevod s nekog drugog jezika. Ako je original loše napisan/preveden, imamo dosta poteškoća kada trebamo interpretirati „što je pisac htio reći.“

Jure: Prevođenje u duhu jezika. Kratki rokovi i velike količine posla često utječu na kvalitetu prijevoda. Neke se stvari prevedu kako bi bile prevedene što brže, a to za posljedicu zna imati donekle doslovan prijevod koji će poslužiti svrsi, ali to nije to. Izazov je svladati izvorni i ciljni jezik do te razine da prijevod uvijek bude u duhu jezika, pa čak i kod tekstova složene tematike s kratkim rokom.

Koji biste strani jezik još željeli naučiti?

Mateja: Voljela bih usavršiti španjolski jer imam određenu količinu predznanja pa bi mi bilo lakše. Ali nije me strah ni početi ispočetka, samo mi za to treba više slobodnog vremena kojeg baš nemam.

Jure: Poznavanje još jednog stranog jezika svakako je prednost. Osobno me oduvijek odbijao njemački jezik, a jezici poput talijanskog i francuskog čine mi se zanimljivima.

Kakve prijevode najviše volite i zašto?

Mateja:  Najdraži su mi prijevodi pravne tematike. Iako postoji veliki broj pravila koje treba pratiti, najčešće je u originalu sve jasno napisano i nema nedoumica. Provela sam mnogo vremena proučavajući načine pisanja/prevođenja pravnih dokumenata i uvjerena sam u svoje znanje iz tog područja. Zbog toga mi je užitak takve tekstove prevoditi i upotrijebiti svoje znanje.

Jure: Najviše volim prijevode iz područja turizma i marketinga. Takvi prijevodi zahtijevaju određenu dozu kreativnosti i upotrebu mašte. Tu najčešće treba privući pozornost čitatelja, nešto dočarati, opisati i, u konačnici, tekst učiniti zanimljivim.

Znamo da posao prevoditelja može biti prilično stresan, pogotovo kada su u pitanju kratki rokovi i velike količine stručnoga teksta. Kako se rješavaš stresa i kako se najviše voliš opustiti nakon napornog dana?

Mateja: Čim dođem kući, dok mi se još glava nije oporavila od tipkanja i gledanja u slova, volim se opustiti uz neku seriju ili nešto slično za što ne moram mnogo razmišljati. Ako sam jako nervozna i pod stresom, odlično mi dođe vježbanje. A već tradicionalno petkom poslije posla i napornog tjedna popijem pivo.

Jure: Rad na takvim prijevodima zahtijeva visoku razinu koncentracije i zna biti mentalno iscrpljujući. Prema mom mišljenju, najbolji je način za rješavanje stresa nakon takvog rada bavljenje laganom tjelesnom aktivnošću koja ne zahtjeva pretjerani mentalni angažman. U mom je slučaju to najčešće šetnja sa psom.

Da nisi prevoditelj/ica, bio/la bi...

Mateja: Iskreno, ne znam. Zasigurno nešto vezano uz engleski jezik tako da bih vjerojatno bila učiteljica/profesorica engleskog jezika, iako sam se davno pomirila s činjenicom da to nije posao za mene.

Ili bih se bogato udala. #cha-ching

Jure: Da nisam prevoditelj, definitivno bih bio komičar! Prepun sam odličnih fora kao npr.:

Kako se zove čokoladni dodatak koji se smije? HAHAO.

Iako, iz nekog razloga, moja se djevojka ne slaže s mojim izborom alternativnog zanimanja…

Without translation, we would be living in provinces bordering on silence. George Steiner