Jezik je jedna od ključnih značajki po kojima se razlikujemo od drugih živih bića. On nam je omogućio ne samo osnovnu komunikaciju o stvarima koje se događaju ovdje i sada, već i prenošenje složenih poruka, što je bilo neophodno za stvaranje i razvoj civilizacija.

Iako brojne životinjske vrste imaju sustave signaliziranja tijelom ili zvukom, samo je čovjek razvio sposobnost kompleksnog izražavanja koju nazivamo jezik. Za razliku od životinja, čiji je vokabular najčešće ograničen na jednostavne i životno važne signale poput upozoravanja na opasnost, demonstracije agresivnosti ili podčinjenosti, traženja partnera i slično, čovjek jezikom može izraziti bilo što: pričati o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, o znanosti ili religiji, o stvarnosti ili izmaštanim stvarima, prenositi znanje novim naraštajima – ograničenja gotovo da nema.

Mitologija i jezik

Kako su ljudi u prošlosti objašnjavali svijet oko sebe kroz mitove i razna vjerovanja, tako imamo i one o nastanku i brojnosti jezika. U različitim kulturama, nastanak jezika predstavlja se kao božji dar (primjerice u starozavjetnoj, grčkoj i nordijskoj mitologiji).

Nasuprot tome, raznolikost jezika vrlo često se objašnjava kao božja kazna zbog ljudske arogancije ili ambicioznosti. Kao primjer ističe se slavna biblijska priča o Babilonskoj kuli. Zanimljivo je da slični mitovi postoje i u drugim, naizgled nepovezanim kulturama. U subsaharskoj Africi govori se da su ljudi htjeli sagraditi kulu kako bi dosegli svog stvoritelja, Nyambea. No, građevina se srušila, bilo je poginulih i nastao je opći kaos koji ih je podijelio.

Na otoku Hao u Polineziji pojavljuje se gotovo ista priča. U drugom afričkom mitu užasna glad pomutila je ljudima razum i uzrokovala ludilo. Zbog toga su plemena neko vrijeme živjela u međusobnoj izolaciji, pa kad je velika glad napokon prošla, svako je selo govorilo svojim jezikom.

Što nam poručuju ti mitovi? Možda to da su i drevni narodi bili svjesni značaja jezika kao velikog dara koji čovjeka izvlači iz blata pukog preživljavanja, omogućuje razvoj svijesti i civilizaciju (predočenu kroz „kulu“, veliku i kompleksnu građevinu), pa čak i približavanje samim bogovima, kao najvišem stupnju postojanja i vladanja svijetom oko sebe.

Znanost i jezik

S pojavom znanstvene metode i teorije evolucije, zapadni je svijet pokušao dati nove, na dokazima utemeljene odgovore. Međutim, nastanak i razvoj jezika dugo vremena bio je tabu tema u znanstvenoj zajednici. Primjerice, u drugoj polovici 19. stoljeća Pariško društvo za lingvistiku i Londonsko filološko društvo zabranili su rasprave o razvoju jezika. Radilo se o kontroverznoj temi koja je bila predmetom nagađanja, prijepora i političkih manipulacija.

Zbog nedostatka čvrstih dokaza i kontroverzija, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici se nisu upuštali u ozbiljne analize tog pitanja. U ljudskom genomu i mozgu ne postoji ništa što izravno objašnjava nastanak jezika. Fosilni ostaci mogu nam dati samo grube naznake. Znanost je na temelju karakteristika kostiju utvrdila da do pojave anatomski modernog čovjeka ljudski vokalni trakt nije omogućavao stvaranje glasova na način na koji to može suvremeni čovjek.

Naše znanje o drevnim jezicima temelji se uglavnom na pisanim dokazima. Komparativne lingvističke analize i multidisciplinarni pristupi danas omogućuju određivanje starosti jezika najdalje do nekih 10 000 godina. Iza te neprozirne zavjese nalaze se stotine tisuća godina evolucije, tijekom kojih su nastajale i nestajale razne podvrste hominida, događale su se postupne – a ponekad i nagle – biološke promjene i mutacije, promjene staništa, okoline i načina života, o kojima uglavnom znamo malo ili ništa, a sve je to moglo utjecati na razvoj jezika.

Iako ne postoji konsenzus oko porijekla jezika, znanstvenici nude različite teorije o tome:

1. Teorije kontinuiteta – jezik se razvio od ranijih, predlingvističkih sustava koje su koristili praljudi
2. Teorije diskontinuiteta – jezik je jedinstveno svojstvo koje se nikako ne može povezati s drugim sustavima komunikacije, već je nastao u jednom trenutku tijekom evolucije
3. Teorije urođenosti – jezik se smatra urođenom sposobnošću koja je u ljudskom genetskom kodu
4. Kulturalne teorije – jezik je sustav koji proizlazi iz kulture i uči se kroz socijalnu interakciju.

Pored toga, nije poznato je li jezik nastao u jednom trenutku i na jednom mjestu (monogeneza) ili neovisno na više mjesta ili u više različitih razdoblja (poligeneza).

Među istaknutijim teorijama je ona utjecajnog lingvista Noama Chomskog, prema kojoj je jezik nastao uslijed neobične genetske mutacije prije stotinjak tisuća godina. Ona je dovela do reorganizacije određenih moždanih veza. To bi značilo da je jezik urođeno svojstvo svih ljudi. Glavni argument za to je univerzalna gramatika, odnosno činjenica da gramatike u svim jezicima svijeta imaju međusobne sličnosti, odnosno da, bez obzira na jezik, gramatiku ljudski mozak organizira po sličnim načelima.

„Let the Mystery Be“

Jezik je nesumnjivo jedno od najvećih postignuća čovječanstva i sredstvo koje nam je omogućilo da s lakoćom surađujemo, organiziramo i prenosimo znanje te razvijamo svijest o sebi i o svijetu oko nas.

Ipak, tajna njegova nastanka zasad ostaje skrivena u izmaglicama prapovijesti ili, riječima Christine Kenneally:

„Unatoč svoj njegovoj moći da povrijedi i da zavede, govor je naša najprolaznija kreacija; on je jedva nešto više od pukog zraka. Izlazi iz tijela kao niz izdaha i brzo nestaje u atmosferi… Nema glagola sačuvanih u jantaru, nema okamenjenih imenica, a ni pretpovijesnih vriskova zauvijek razapetih u lavi što ih je iznenada zarobila.“