Iako se prevođenje idioma može činiti kao Sizifov posao, to je zapravo zadatak koji je moguće izvršiti uz puno kreativnosti, strpljenja i znanja. Cambridge Dictionary definira idiom kao „skupinu riječi u ustaljenom poretku s posebnim značenjem koje se razlikuje od pojedinih značenja svake riječi.“ Idiomi često predstavljaju prepreku za strane govornike jer se ne mogu protumačiti doslovno.

Vrste idioma

Manojlović, Dajak i Brkić Bakarić (2017.) ističu kako se idiomi mogu razlikovati s obzirom na tri kriterija. Prvo ih se može razlikovati prema njihovoj strukturi. Idiomi koji se sastoje od najmanje dvije nezavisne leksičke jedinice, fonetske riječi i oni koji su poprimili sintaktički oblik.

Idiomi se potom mogu razvrstati i prema njihovu izvoru, od kojih su najčešći biblijski (npr. nevjerni Toma), književni (biti ili ne biti), oni koji proizlaze iz ljudskih zanimanja (previše babica, kilavo dijete) i oni koji korijene vuku iz povijesti. Jedan je primjer idioma iz grčke povijesti i fraza „ležati na lovorikama“ kojom se izriče nečije prekomjerno oslanjanje na stare uspjehe. Idiomi se dijele i na nacionalne, koji predstavljaju izazov za prevoditelje, i međunarodne koji se koriste u gotovo cijelom svijetu. Tako se oblik i značenje idioma ponekad može i potpuno preklapati u izvornom i ciljanom jeziku. Jedan takav primjer u engleskom i hrvatskom jeziku jest fraza „suditi knjigu po koricama“, odnosno „to judge a book by its covers“. Također, idiomi dolaze u raznim oblicima – od metafora i metonimija do poslovica i ustaljenih usporedbi.

Važnost profesionalnog prijevoda

Idiomi su jezično područje u kojemu prevoditelji pokazuju svoje vještine. Zbog svoje prirode, neke idiome laici i strojni prevoditelji često mogu previdjeti ukoliko nisu pretjerano uvriježeni u jeziku. To naposljetku dovodi do netočnih i doslovnih prijevoda. Istraživanje koje su proveli Manojlović, Dajak i Brkić Bakarić (2017.) pokazalo je kako većina alata za strojno prevođenje (npr. Google Prevoditelj i Asistent) generirala doslovne prijevode. Osim toga, neki su čak sadržavali i anomalije ili neprevedene dijelove.

Kako prevoditelji pristupaju prevođenju idioma?

Prije svega, potrebno je pronaći i prepoznati idiomatske izraze u izvornom tekstu. Zatim prevoditelj mora odrediti i značenje idioma. Ako ono nije isprva jasno, potrebno je poslužiti se frazeološkim rječnicima ili tražilicama. Posljednji je korak pronalaženje ekvivalenta u ciljanom jeziku. Ipak, to nije uvijek lako. U nekim slučajevima idiom postoji samo unutar okvira izvorne kulture. Tada prevoditelj mora birati između različitih strategija prenošenja značenja u ciljani jezik. Prva je mogućnost prevesti idiom drugim idiomom sličnog oblika i značenja. Na primjer, izrazi „go through the eye of a needle” i „provući se kroz ušicu igle”. Ukoliko to nije moguće, sljedeći je korak prevođenje izrazom sličnog značenja, ali drukčijeg oblika.

Fraze „rob Peter to pay Paul” i „prelijevati iz šupljeg u prazno” primjer su takve strategije. Treća je mogućnost parafraziranje izvornog idioma kako bi se ciljanoj publici prenijelo njegovo značenje. Fraza „to be on cloud nine“ bi se mogla prevesti kao „biti na sedmom nebu“. Moguće je i samo ju parafrazirati – „biti vrlo sretan“. Posljednji, i najmanje poželjan, oblik prevođenja idioma jest njihovo brisanje. Stoga se on preporučuje samo u slučajevima kad ne postoji prikladan prijevod u ciljanom jeziku.

Ukratko...

Iako prevođenje idioma nije najjednostavniji zadatak, to je zabavan proces koji zahtijeva kreativnost i snalažljivost. Uporaba prikladnog idioma u prijevodu može uzdići kvalitetu teksta na višu razinu i osigurava da zvuči prirodno i autentično. Strojno prevođenje ne jamči zadovoljavajuće izvršenje ovog zadatka. Najsigurnija je opcija odlučiti se za profesionalni prijevod.

Pročitajte još blogova o prevođenju na našoj web stranici.