Menu

Je li poezija najveći prevoditeljski izazov?

Književno prevođenje oduvijek se smatra jednim od najtežih područja prevođenja zbog složenosti problema na koje prevoditelj može naići. Zasigurno najsloženiji oblik književnog prevođenja jest prevođenje poezije, što se na prvi pogled ne čini tako teškim. Američki pjesnik Robert Frost jednom je rekao da je »poezija ono što se izgubi u prijevodu«.

Što prevođenje poezije čini izazovnim?

Postoji mnogo stvari na koje treba obratiti pozornost tijekom prevođenja pjesme, a da bi pjesma zadržala izvornu poruku i značenje, prevoditelj ih sve mora imati na umu, što nije nimalo lako. Izdvojili smo neke od ključnih poteškoća i izazova s kojima se prevoditelji neizbježno susreću u svakoj pjesmi:

  • struktura pjesme
  • ritam i rima
  • upotreba metafore
  • kulturne razlike

U nastavku teksta kratko ćemo se posvetiti svakoj od točaka da biste bolje razumjeli što je sve potrebno učiniti kako bismo na kraju dobili kvalitetan prijevod poezije.

Struktura pjesme

Tijekom čitanja svake pjesme, lako je uočiti njenu strukturu, to jest, koliko stihova ima, koliko kitica, je li napisana slobodnim ili vezanim stihom itd. Razni pjesnici imaju određene stilove koje koriste i koji ih čine prepoznatljivima, a tu upravo struktura igra jednu od ključnih uloga. Iz tog razloga prevoditelj u prijevodu mora zadržati izvornu strukturu pjesme. Primjerice, ako stih ima deset slogova u izvornoj pjesmi, onda i u prijevodu treba imati toliko.

poezija

William Shakespeare

Ritam i rima

U prošlom smo odlomku spomenuli slobodni i vezani stih. Slobodni stihovi nemaju rimu ni isti broj slogova, to jest, nema pravila kod njihovog pisanja. Za prevoditelja u prevođenju poezije veći problem predstavljaju vezani stihovi koji su međusobno povezani rimom i brojem slogova. Time pjesnik postiže jedinstven ritam pjesme koji joj daje dodatno značenje. Rimu sa značenjem već je dovoljno teško smisliti u jednom jeziku, a prevesti je u drugi i pritom zadržati to značenje zaista je velik pothvat. Od prevoditelja se očekuje vrlo velik vokabular i maštovitost. Za usporedbu možemo uzeti poznati Sonet 18 Williama Shakespearea.

Shall I compare thee to a summer's day?

Thou art more lovely and more temperate:

Rough winds do shake the darling buds of May,

And summer's lease hath all too short a date.

Hoću li te s danom usporedit ljetnim?

Ti si krasniji i blaži si od njega;

Svibanjske pupoljke stresu ljuti vjetri,

I prekratak rok imade ljetna žega.

 

Upotreba metafore

Metafora je stilsko izražajno sredstvo kojim se izražava preneseno značenje. Jedno je od najučestalijih sredstava u književnosti, a poezija je nezamisliva bez nje. Njome se izriče usporedba, ali bez prave usporedbe i korištenja riječi »kao« i »poput«. Primjerice, kada kažemo da je netko »zlatan«, ne želimo reći da je zaista od zlata nego da je dobar. Isto su tako metafora i »jagodice« na našim prstima. Problem je, naravno, što sama konstrukcija jezika određuje upotrebu metafora u njemu i gotovo ih nikad ne možemo prevesti doslovno. Neka su od mogućih rješenja zamjena metafore u izvornom jeziku nekom od metafora u ciljanom jeziku ili prevođenje metafore opisnim izrazom. Naravno, kada uzmemo u obzir da treba zadržati strukturu pjesme, prevođenje metafora postaje puno veći problem.

Kulturne razlike

U poeziji se često koriste kulturno određeni pojmovi, što predstavlja poteškoće jer se prilikom prevođenja na drugi jezik (u drugu kulturu) ta kulturna obilježja gube. Drugim riječima, ona gube smisao jer nemaju isto značenje ljudima u drugoj kulturi. Ako pogledate kakvo značenje iste boje imaju u različitim kulturama, postat će jasno zašto je to jedna od bitnih stavki kod prevođenja poezije. Uzmimo za primjer bijelu boju. Ona u zapadnjačkoj kulturi predstavlja čistoću, mir, nevinost pa je mladenke nose na vjenčanju. Međutim, u Kini i još nekim azijskim zemljama bijela boja predstavlja smrt, žalost i obično se nosi na sahranama. Iz toga je jasno da bi prevoditelj u takvoj pjesmi morao promijeniti boju kako bi ciljanoj publici prenio isto značenje.

Poezija je vrlo složen umjetnički izražaj koji dolazi iz dubine duše pjesnika i cilj joj je ostaviti dubok utisak na čitatelja. Samim time, zadatak je prevoditelja prenijeti te snažne emocije i slike u drugi jezik kako bi učinak i na njemu ostao isti. Naravno, to je ponekad vrlo teško, a sada je postalo malo jasnije zašto je Robert Frost izjavio ono s početka teksta, ali na prevoditelju je da svojim trudom pokaže kako to nije istina.

 

You might be interested

envelope-oclosemap-markerfacebook-squarelinkedin-squarephonecaret-downenvelopeangle-downinstagram