Imajući na umu da je hrvatska jezična situacija prilično složena i da ima iznimaka otprilike koliko i pravila, ne čudi što svakodnevno nailazimo na rasprave što je pravilno, a što ne, zašto se nešto piše ovako ili onako, koju riječ je bolje upotrijebiti.
Za početak, pripremili smo mali popis svakodnevnih nedoumica.
- Prijedlog s/sa
Pravilo je vrlo jednostavno: sa koristimo jedino ako sljedeća riječ započinje sa –s (sa sladoledom), -š (sa štakama), -z (sa zelenom salatom), -ž (sa žicom), -ps (sa psom) ili –ks (sa Ksenijom).
U svim ostalim slučajevima pišemo s: s poštovanjem, s čačkalicom, s ćelijom…
Kao i u većini hrvatske gramatike, postoji jedna iznimka: uvijek pišemo sa mnom.
- Koji/kojeg
Obje su zamjenice u akuzativu, ali oblik koji koristimo za neživa bića, a kojeg za živa bića.
Npr.: Stan koji smo iznajmili nije dovoljno prostran za čovjeka kojeg volim.
- Sljedeći/slijedeći
Ove dvije riječi razlikuju se svojom vrstom. Riječ sljedeći je pridjev (i uvijek stoji uz imenicu), a slijedeći je glagolski prilog sadašnji. To znači da je sljedeći onaj koji slijedi, to jest idući, naredni. A slijedeći se odnosi na nešto što pratimo ili slijedimo.
Npr.: Neka uđe sljedeći pacijent.
Sljedeći put idemo na ručak.
Sljedeći semestar ćemo biti pametniji.
Ali: Slijedeći Anu, pronašao sam Marka.
Dugo sam hodao slijedeći rijeku.
- Negacija
Kada je riječ o niječnoj čestici ne, ona se piše odvojeno od glagola: ne učim, ne znam, ne bih, ne razumijem, ne idem.
Međutim, glagol htjeti je iznimka, jer se njegov nenaglašeni oblik (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i čestica ne pišu zajedno (neću).
- Deklinacija kratica
Kratice nastale od početnih slova nekog naziva, koje se pišu bez točke iza pojedinih (velikih) slova, primjerice HT – Hrvatski telekom, HŽ – Hrvatske željeznice, HNK – Hrvatsko narodno kazalište, UN – Ujedinjeni narodi, dekliniraju se tako da dobivaju padežni nastavak koji se od kratice odvaja spojnicom i piše se malim slovima.
Npr.: HT-a, HT-om; HŽ-u, HNK-ov, UN-a
Iznimku čine kratice koje imaju oblik promjenjivih riječi, npr. Nama.
Nećemo pisati „Živim kod Nama-e”, nego „Živim kod Name”.
- Gdje/kamo/kuda
Gdje označava trenutnu lokaciju, mjesto na kojem se trenutno nalazimo.
Npr. - Gdje si? – Kod prijateljice, uskoro ću kući.
Kamo označava odredište, odnosno cilj. Uvijek ide s glagolom kretanja.
Npr. - Kamo idete? – Idemo na rođendan.
Kuda označava put kojim nekamo idemo.
Npr. – Kuda ideš? – Vukovarskom do škole.
- Pisanje datuma
Datum se uvijek piše s bjelinama, odnosno razmacima između pojedinih sastavnica. Mjesec se u pisanju datuma uvijek piše u genitivu.
Npr. Sastanak će se održati 21. rujna 2016. godine.
Rođen je 4. siječnja 1984. godine. (Ispred broja 4 ne pišemo nulu!)
- Deklinacija muških/ženskih imena
Kada dekliniramo muška imena, bilo strana ili hrvatska, dekliniramo i ime i prezime.
Npr. Jučer smo gledali film s Bradom Pittom u glavnoj ulozi.
Došao je u društvu Davora Gopca.
Što se ženskih imena tiče, ime dekliniramo uvijek, a prezime samo ako završava na samoglasnik (npr. Badurina, Vuica, Torbarina, Prša).
Npr. Jučer sam gledala film s Ninom Violić u glavnoj ulozi.
Ali: Došla je u društvu Alke Vuice.
- Tijekom/tokom
Ovi prijedlozi često se nepravilno koriste. Prijedlog tijekom označava da se nešto proteže u određenom razdoblju, pa ćemo reći: tijekom Prvog svjetskog rata, tijekom ljeta, tijekom školske godine, tijekom života.
Riječ tok odnosi se na rijeke i upotrebljavamo je samo u takvom kontekstu (npr. gornjim tokom rijeke).
- Ni s kim/s nikim
Kad se uz neodređenu zamjenicu tvorenu prefiksom ni- nađe prijedlog, on zamjenicu rastavlja i postavlja se u sredinu:
Nisam mislio na nikoga. > Nisam mislio ni na koga.
Za ničim ne žalim. > Ni za čim ne žalim.
Ne govori loše o nikome. > Ne govori loše ni o kome.
Nadamo se da će vam ovi primjeri bolje razjasniti neke od najčešćih jezičnih nedoumica u hrvatskom jeziku.
