Ako postoji neka pojava koju apsolutno ne treba posebno predstavljati stručnjacima u području prevoditeljstva (ali i, primjerice, novinarstva), to je državna ili urednička cenzura: vlasti i druga utjecajna tijela različitih stupnjeva autoritarnosti, kao i nakladnici s posebnim ideološkim ili političkim usmjerenjima, itekako znaju otežati život ljudima koji proizvode i prilagođavaju pisanu riječ. Od sovjetskog uplitanja u rad Pasternaka i Solženjicina do religijskog progona Salmana Rushdieja, od uklanjanja antiautoritarnih elemenata iz djela Saint-Exupéryja u Kini pa sve do, u novije vrijeme, izmjena u djelima Roalda Dahla i Marka Twaina kako bi ih se prilagodilo modernim senzibilitetima, knjige su uvijek bile na meti kada govorimo o tržištu (ili, često je bolje reći, bojnom polju) ideja. No, što kada do izmjena ne dolazi u službi izvornog teksta, već iz nekih drugih razloga, možda čisto osobnih?
Možemo se poslužiti nekim primjerima iz područja prepunog ne toliko važnih djela, koje možda šira javnost ni ne primjećuje, koja ne odišu glamurom i grandioznošću besmrtnih djela svjetske literature, ali koja nas se izravnije tiču i kakva će i prevoditeljima vjerojatno češće doći u ruke. Takva djela izrazito su podložna potpuno zanemarenom obliku cenzure jer teško da itko zna da do nje uopće dolazi, a to je cenzura koju provode sami prevoditelji.
Malo upozorenje: u nastavku teksta navode se neki vulgarni izrazi, čisto radi ilustracije.
Negdje 2005. godine, slavni pisac horora Clive Barker (Hellraiser, Candyman) u suradnji sa španjolskim razvojnim studijem Mercurysteam upustio se u proizvodnju akcijske videoigre za PC, PlayStation 3 i XBOX 360. Kao plod te suradnje nastala je igra Clive Barker’s Jericho, koja je izašla 2007. i polučila slab uspjeh: bila je osrednje kvalitete i na kraju se nije prodala u mnogo primjeraka, no isticala se vrlo mračnom atmosferom, ultranasiljem, kontroverznom religijskom tematikom i uporabom psovki u vremenu kada to u igrama nije bilo toliko izraženo kao danas. Lokalizacija igre na talijanski povjerena je prevoditelju koji, sudeći po njegovom prethodnom radu, nikad dotad nije radio na nečem toliko „poremećenom“. Nije nam ovdje cilj ocrniti kolegu iz struke, koji je vjerojatno radio pod pritiskom nerazumnog roka, ali moramo istaknuti da je, osim osrednje lokalizacije s brojnim očitim greškama, prevoditelj odlučio i ne prevesti psovke. Možemo zaključiti da je takvo izražavanje bilo u suprotnosti s njegovim odgojem ili osobnim stavovima, pa je preuzeo na sebe naporan zadatak uklanjanja svih primjera prostačenja iz igre: „shit“ („sranje“) je postalo „porc..!“ (sic), a „fuck you“ („jebi se“) "ma vaff...!“ (sic). Ako niste dobri s talijanskim, recimo da su te kratice slične kao kad kažemo „k vrapcu“ ili „nosi se“. Imajte na umu da u novijoj povijesti Italije nije bilo državne cenzure, a igra još uvijek ima PEGI ocjenu 18+ u toj državi, s oznakom upozorenja zbog „vulgarnog izražavanja i bogohuljenja“. Dakle, nije se radilo o nalogu vlasti da se cenzurira ovu igru za koju gotovo nitko nije ni znao niti pričao o njoj; ne, jedini razuman zaključak je da je to bila osobna inicijativa prevoditelja koji se osjećao uvrijeđen materijalom na kojem je morao raditi.
Ako vam se primjer igre Jericho čini neobičnim, što biste rekli za slučaj igre Rogue Warrior? Igru je 2009. godine proizveo britanski razvojni studio Rebel Storm, a u glavnoj ulozi je dobitnik Zlatnog globusa Mickey Rourke. Rogue Warrior je bila standardna vojna pucačina iz prvog lica, labavo temeljena na eskapadama stvarnog profesionalnog vojnika i osnivača jedinice Seal Team 6 Dicka Marchinka. Kao pokušaj da se jaše na valu uspjeha serije igara Call of Duty iz kasnih dvijetisućitih, igra je bila sasvim prosječan proizvod iz svakog mogućeg kuta gledanja... osim jedne stvari, a to je beskrajna, nezaustavljiva, neograničena i vjerojatno improvizirana bujica psovki i prostačenja koja se izlijevala iz Rourkeovih usta gotovo svake sekunde igre, s apsolutno grotesknim učinkom. A on je bio prilično nevjerojatan, jer je pretvorio igru u takvu parodiju same sebe da je uništio svaki privid ozbiljnosti i stvorio dojam da se radi o urnebesnoj farsi. Tako je ovaj sasvim bezvezan naslov postao pravi rudnik internetskih memova i dobio prostor na brojnim popularnim YouTube kanalima koji mu inače ne bi posvetili ni sekunde. Zapravo, možete i sami malo pretražiti YouTube s ključnim riječima „Rogue Warrior quotes“ pa se uvjeriti u to, čisto da imate jasnu sliku o onome što je uslijedilo.
Opet je na scenu stupio talijanski prevoditelj. Ovome ime nije navedeno na popisu suradnika, pa ne možemo utvrditi je li to ista osoba iz prethodnog primjera, posebice imajući u vidu da se radi o općenito kvalitetnijoj lokalizaciji, gramatički točnijoj i nešto elegantnijem prijevodu od onoga koji je dobio Jericho. No, tu ipak postoji bitna poveznica: i ovdje je svaki primjer vulgarnosti zamijenjen s djetinjastim uvredama u stilu „budalo“, „glupane“ ili, u krajnjoj liniji, „đubre“, dok smo u izvorniku imali „motherfucker“, „cocksucker“ i „asshole“.Poput Jerichoa, ova je igra također dobila ocjenu PEGI 18 + u Italiji i istu oznaku „vulgarnog izražavanja i bogohuljenja“ iako takvog sadržaja više u njoj nije bilo.
Vidite li tu problem? Osobna inicijativa prevoditelja uistinu je nanijela štetu proizvodu za čiju je lokalizaciju plaćen zbog uklanjanja jedinog elementa koji ga je činio relevantnim. Sjećate se što smo ranije rekli – da se na mnogim YouTube kanalima, s milijunima pretplatnika, govorilo o igri samo zbog urnebesnog prostačenja? Ovaj fenomen, bilo to nenamjerno ili planski, produžio je životni vijek igre i pojačao njezin doseg, toliko da je velika demografska skupina ljubitelja igara vjerojatno barem čula za nju. No, ne u Italiji: u toj državi, igra je dosadno klipsanje, lišeno bilo kakve osobnosti, nedostojno bilo kakve pažnje, a sve zbog cenzorskog uplitanja prevoditelja.
Naravno, Italija jest relativno malo tržište, ali zamislimo da su uloge bile obrnute i da je talijanska igra lokalizirana za tržišta engleskog govornog područja, koja čine ogromnu većinu publike. Zamislimo i da je osoba zadužena za prijevod na engleski odlučila učiniti ono što smo gore opisali – ukloniti iz proizvoda onaj glavni element zbog kojega je igra na ključnim tržištima privukla pažnju i postigla uspjeh. Vidite li koju bi to štetu uzrokovalo studiju čiji bi sam opstanak možda ovisio o prodaji igre? Ne možemo okolišati: prevoditelj je iznevjerio povjerenje koje mu je klijent dao, umiješavši se u kreativni proces na način koji se ne može nikako opravdati. Još gore je to što klijent vjerojatno nikada neće znati da se to uopće dogodilo. Mogao bi vidjeti da igra nije bila uspješna na određenom zemljopisnom području, ali malo je izgledno da će se pozabaviti istraživanjem kvalitete prijevoda. To znači da prevoditelj neće dobiti nikakve povratne informacije ili osjetiti posljedice za svoje postupke, pa stoga neće ni znati da je uzrokovao štetu i sigurno će opet učiniti istu stvar.
Ako mi kao prevoditelji zaključimo da imamo moralne, vjerske ili neke druge etičke prigovore koji su u suprotnosti s tekstom koji nam je poslan, jedini prihvatljiv postupak bio bi odbiti ga, pustiti nekome drugome da obavi posao i usredotočiti svoje napore na nešto što nam više odgovara.
Možda mislite: „Koga briga? Koliko halabuke oko bezvezne videoigre“. Ako je tako, dopustite mi da vam malo proširim perspektivu: nije na nama prevoditeljima da prosuđujemo ili vrednujemo proizvod koji lokaliziramo. Mi nismo umjetnik i nismo ciljana publika, niti smo mi suci nadležni za odlučivanje o tome što čini umjetnost, a što ne: mi smo posrednici, nitko nije tražio naše mišljenje, i apsolutno bismo trebali znati svoje mjesto. Zapravo, odabrao sam dvije igre iz prethodnih stavaka upravo znajući da će izazvati određene reakcije i da će ih neki odbaciti kao besmislene. Smatramo li se zaista kvalificiranima da procijenimo vrijednost onoga na čemu radimo, pogotovo jer sve što vidimo od toga obično nije ništa više od Excel tablice ili Word dokumenta, izvan konteksta? Što da je osoba koja je prevela Tolkienova Hobita smatrala tu knjigu blesavom dječjom bajkom o raspjevanim patuljcima i pristupila joj bez dužnog poštovanja? Možda bi uklonila ili iskasapila pjesme, pod pretpostavkom da će djeci biti dosadne. Možete li zamisliti kakva bi to katastrofa bila da je uštogljeni prevoditelj smatrao Burgessovu Paklenu naranču nekakvom perverznom knjigom i vandalizirao je u pokušaju da je pročisti, lišavajući čitavu jednu liberalnu naciju odgovarajućeg razumijevanja jednog od najutjecajnijih djela o slobodama pojedinca? Vjerujemo li doista našoj prosudbi do te mjere da smo spremni riskirati uzrokovati ozbiljne, a ponekad i trajne štete? Ne bismo smjeli. Zar nam nije stalo? Tada bismo trebali ostaviti posao onima kojima jest.
Nadalje, ako se ne ponosimo svojim radom i odbacujemo tekstove koji su nam povjereni kao besmislena trabunjanja na temelju vlastitog ukusa, zar time prije svega ne obezvrjeđujemo sebe? Postupanje s materijalom koji nam se šalje s najvećom ozbiljnošću, bez obzira na to što on jest, nije samo znak poštovanja koje uvijek dugujemo klijentu i umjetniku, već prije svega znak poštovanja prema našoj profesionalnosti. Naravno da bismo radije prevodili holivudski blockbuster ili roman koji će promijeniti svijet, ali ako ne možemo biti odgovorni i vjerni manjem projektu, zašto mislimo da zaslužujemo da nam se povjeri veći?
U svom eseju iz 2003. godine „Iskustva prevođenja“, svjetski poznati pisac Umberto Eco tvrdi da je književno djelo dijeljenje osjećaja i značenja od pisca prema čitatelju i da, kada je to potrebno, prevoditelj mora sudjelovati u kreativnom procesu prilagođavanjem izvornog materijala kako bi se ti osjećaji i značenja sačuvali u ciljanom jeziku pod svaku cijenu, čak i ako to podrazumijeva mijenjanje izvornika, na primjer kada se radi o dosjetki ili igri riječima koje se ne mogu prenijeti izravno. Nadalje ističe da je ta dinamika izuzetno važna i mora biti primijenjena s krajnjom pažnjom, kao što kaže: „reći gotovo istu stvar.“ Osobna inicijativa u lokalizaciji tada nije samo opravdana, već i poželjna.
Međutim, sve izmjene koje napravimo u tekstu moraju biti učinjene s velikom pažnjom u službi izvornika, nikada unatoč njemu; nije na nama da odlučujemo što se briše a što ostaje na temelju naših hirova i mišljenja, a ako se ne možemo pridržavati toga, možda je vrijeme da razmotrimo neki drugi posao, koji bi bio kompatibilniji s našim osobnim uvjerenjima. Nasuprot tome, proaktivni prevoditelj s realnim pogledom na svoju ulogu može uvelike pomoći autoru i znatno povećati njegov doseg. Učinimo sve što možemo da uvijek budemo takvi.
Jezik je jedna od ključnih značajki po kojima se razlikujemo od drugih živih bića. On nam je omogućio ne samo osnovnu komunikaciju o stvarima koje se događaju ovdje i sada, već i prenošenje složenih poruka, što je bilo neophodno za stvaranje i razvoj civilizacija.
Iako brojne životinjske vrste imaju sustave signaliziranja tijelom ili zvukom, samo je čovjek razvio sposobnost kompleksnog izražavanja koju nazivamo jezik. Za razliku od životinja, čiji je vokabular najčešće ograničen na jednostavne i životno važne signale poput upozoravanja na opasnost, demonstracije agresivnosti ili podčinjenosti, traženja partnera i slično, čovjek jezikom može izraziti bilo što: pričati o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, o znanosti ili religiji, o stvarnosti ili izmaštanim stvarima, prenositi znanje novim naraštajima – ograničenja gotovo da nema.
Kako su ljudi u prošlosti objašnjavali svijet oko sebe kroz mitove i razna vjerovanja, tako imamo i one o nastanku i brojnosti jezika. U različitim kulturama, nastanak jezika predstavlja se kao božji dar (primjerice u starozavjetnoj, grčkoj i nordijskoj mitologiji).
Nasuprot tome, raznolikost jezika vrlo često se objašnjava kao božja kazna zbog ljudske arogancije ili ambicioznosti. Kao primjer ističe se slavna biblijska priča o Babilonskoj kuli. Zanimljivo je da slični mitovi postoje i u drugim, naizgled nepovezanim kulturama. U subsaharskoj Africi govori se da su ljudi htjeli sagraditi kulu kako bi dosegli svog stvoritelja, Nyambea. No, građevina se srušila, bilo je poginulih i nastao je opći kaos koji ih je podijelio.
Na otoku Hao u Polineziji pojavljuje se gotovo ista priča. U drugom afričkom mitu užasna glad pomutila je ljudima razum i uzrokovala ludilo. Zbog toga su plemena neko vrijeme živjela u međusobnoj izolaciji, pa kad je velika glad napokon prošla, svako je selo govorilo svojim jezikom.
Što nam poručuju ti mitovi? Možda to da su i drevni narodi bili svjesni značaja jezika kao velikog dara koji čovjeka izvlači iz blata pukog preživljavanja, omogućuje razvoj svijesti i civilizaciju (predočenu kroz „kulu“, veliku i kompleksnu građevinu), pa čak i približavanje samim bogovima, kao najvišem stupnju postojanja i vladanja svijetom oko sebe.
S pojavom znanstvene metode i teorije evolucije, zapadni je svijet pokušao dati nove, na dokazima utemeljene odgovore. Međutim, nastanak i razvoj jezika dugo vremena bio je tabu tema u znanstvenoj zajednici. Primjerice, u drugoj polovici 19. stoljeća Pariško društvo za lingvistiku i Londonsko filološko društvo zabranili su rasprave o razvoju jezika. Radilo se o kontroverznoj temi koja je bila predmetom nagađanja, prijepora i političkih manipulacija.
Zbog nedostatka čvrstih dokaza i kontroverzija, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici se nisu upuštali u ozbiljne analize tog pitanja. U ljudskom genomu i mozgu ne postoji ništa što izravno objašnjava nastanak jezika. Fosilni ostaci mogu nam dati samo grube naznake. Znanost je na temelju karakteristika kostiju utvrdila da do pojave anatomski modernog čovjeka ljudski vokalni trakt nije omogućavao stvaranje glasova na način na koji to može suvremeni čovjek.
Naše znanje o drevnim jezicima temelji se uglavnom na pisanim dokazima. Komparativne lingvističke analize i multidisciplinarni pristupi danas omogućuju određivanje starosti jezika najdalje do nekih 10 000 godina. Iza te neprozirne zavjese nalaze se stotine tisuća godina evolucije, tijekom kojih su nastajale i nestajale razne podvrste hominida, događale su se postupne – a ponekad i nagle – biološke promjene i mutacije, promjene staništa, okoline i načina života, o kojima uglavnom znamo malo ili ništa, a sve je to moglo utjecati na razvoj jezika.
Pored toga, nije poznato je li jezik nastao u jednom trenutku i na jednom mjestu (monogeneza) ili neovisno na više mjesta ili u više različitih razdoblja (poligeneza).
Među istaknutijim teorijama je ona utjecajnog lingvista Noama Chomskog, prema kojoj je jezik nastao uslijed neobične genetske mutacije prije stotinjak tisuća godina. Ona je dovela do reorganizacije određenih moždanih veza. To bi značilo da je jezik urođeno svojstvo svih ljudi. Glavni argument za to je univerzalna gramatika, odnosno činjenica da gramatike u svim jezicima svijeta imaju međusobne sličnosti, odnosno da, bez obzira na jezik, gramatiku ljudski mozak organizira po sličnim načelima.
Jezik je nesumnjivo jedno od najvećih postignuća čovječanstva i sredstvo koje nam je omogućilo da s lakoćom surađujemo, organiziramo i prenosimo znanje te razvijamo svijest o sebi i o svijetu oko nas.
Ipak, tajna njegova nastanka zasad ostaje skrivena u izmaglicama prapovijesti ili, riječima Christine Kenneally:
„Unatoč svoj njegovoj moći da povrijedi i da zavede, govor je naša najprolaznija kreacija; on je jedva nešto više od pukog zraka. Izlazi iz tijela kao niz izdaha i brzo nestaje u atmosferi… Nema glagola sačuvanih u jantaru, nema okamenjenih imenica, a ni pretpovijesnih vriskova zauvijek razapetih u lavi što ih je iznenada zarobila.“
Serije mnogima predstavljaju jedan od omiljenih načina opuštanja i ispunjavanja slobodnog vremena. Zašto onda ne spojiti ugodno s korisnim i prepustiti se usvajanju novog jezika tijekom gledanja TV serija? Velik broj serija u današnje vrijeme nudi i mogućnost za učenje brojnih jezika – od onih fiktivnih, preko rijetkih pa sve do široko rasprostranjenih globalnih jezika. Iako gledanjem TV serija nije moguće u potpunosti naučiti strani jezik, ono pomaže u usvajanju vokabulara i izgovora, uočavanju gramatičkih obrazaca i razumijevanju frazeologije. U slučaju postojećeg predznanja jezika ili paralelnog pohađanja nekog jezičnog tečaja, gledanje serija na tom jeziku može značajno pomoći u usavršavanju i ubrzavanju procesa učenja.
Puno je korisnih prednosti učenja jezika uz serije. Primjerice, slušanjem izvornih govornika, usvaja se izgovor stranog jezika, a u nekim slučajevima čak i narječja. Osim toga, ono olakšava povezivanje riječi s kontekstom. Vizualni elementi serije (pokreti likova, osvjetljenje, kadrovi) pomažu u otkrivanju značenja nepoznate riječi jer ju je moguće staviti u prikladni kontekst.
Prilikom odabira prikladne serije i žanra, važno je obratiti pažnju na nekoliko kriterija. Serija bi idealno trebala biti na nešto jednostavnijem jeziku, posebice ako ne postoji predznanje. Stoga bi trebalo izbjegavati one koje obiluju npr. znanstvenom terminologijom ili specifičnim slengom. Još je korisno i usredotočiti se na česte riječi i fraze, pokušati ih izgovarati naglas ili zapisati, vraćati se na dijelove koje niste dobro čuli ili razumjeli. Seriju je uvijek korisno i gledati u društvu ili čak pokušati komunicirati s ostalim obožavateljima serije online. Još su jedna vrlo bitna stavka u usvajanju jezika i titlovi, odnosno podnapisi. Oni omogućavaju trenutno povezivanje zvuka i teksta. Ispočetka je preporučljivo uključiti podnapise na svojem jeziku, a kasnije one na novom jeziku. Podnapisi povećavaju brzinu čitanja i razumijevanja te obogaćuju vokabular.
Ova znanstveno-fantastična njemačka serija, dostupna na Netflixu, prikazuje obitelji iz gradića Windena koje pokušavaju razjasniti misteriozni nestanak dječaka Madsa. Iako govori o znanstveno-fantastičnim temama, u seriji su prikazani i svakodnevni životi glavnih likova uz koje je moguće uočiti česte fraze i riječi. Glavne uloge u seriji imaju Louis Hoffmann, Lisa Vicari i Andreas Pietschmann, a razvoj događaja možete pratiti tijekom triju sezona.
El Inocente serija je na španjolskom jeziku koja govori o raspletu događaja nakon misterioznog ubojstva, a snimljena je prema istoimenom romanu Harlana Cobena. Protagonist Mateo pokušava otkriti kakve tajne iz prošlosti skriva njegova supruga Olivia i na tom se putu mora boriti protiv raznih prepreka te odlučiti kome zaista može vjerovati. Ova španjolska drama sastoji se od osam epizoda, a u glavnim su ulogama Mario Casas i Alexandra Jiménez. Iako je ova serija većinom snimana u katalonskoj prijestolnici, scenarij je na španjolskom jeziku.
Danska politička drama – serija Borgen prikazuje iznenadan splet događaja zbog kojeg Birgitte Nyborg, gotovo nepoznata političarka, postaje prva danska premijerka. Četiri sezone ove serije također tematiziraju i ulogu moći i uspjeha u životu jednog političara te kako oni naposljetku utječu na promjene i izgradnju osobnosti. Lik ove fiktivne premijerke utjelovila je glumica Sidse Babett Knudsen. Serija će posebno biti zanimljiva onima s postojećim temeljima nekog skandinavskog jezika.
Serija je inspirirana avanturama Arsena Lupina, fikcijskog lopova i majstora prerušavanja. Serija je poznata po pametnom pripovijedanju, uzbudljivim likovima i načinu na koji se žanrovi isprepliću. Međunarodni uspjeh ostvarila je zbog napete radnje i karizmatičnog glavnog glumca.
Radnja serije smještena je na brodu koji plovi preko Atlantskog oceana, u 1899. godini. Na brodu se nalazi mnoštvo različitih ljudi iz raznih kultura – Engleskinja Maura s njemačkim kapetanom Eykom, tek vjenčani francuski par, španjolski svećenik i njegov brat, majka i kći iz Kine te mnoštvo Poljaka i Danaca koji su na brodu kao radnička klasa. Likovi u seriji međusobno pričaju na vlastitim jezicima, tek se ponekad dogodi da se služe engleskim jezikom. Kreatori serije (Jantje Friese i Baran bo Odar) htjeli su prikazati različitost jezika u Hollywoodu, koja im je nedostajala dok su kao europska djeca gledali televiziju i serije u kojima se pričao samo engleski jezik.
Gledanje višejezičnih serija pruža ne samo užitak u intrigantnim pričama već i jedinstvenu priliku za usvajanje stranih jezika. Serije omogućavaju poboljšanje izgovora slušanjem izvornih govornika, dok vizualni elementi doprinose povezivanju riječi s kontekstom.
Odabir prikladne serije ključan je za uspješno učenje, posebno za one bez predznanja jezika. Prednosti uključuju autentičan jezični materijal, povezivanje s ljubiteljima serija putem online zajednica te poboljšanje čitanja uz podnapise.
Umjesto klasičnog „binge-watchanja“ na materinjem jeziku, započnite svoje jezično putovanje serijama – i tako napravite korak prema proširivanju kulturnog i jezičnog horizonta. Vaše jezično putovanje može biti jednako uzbudljivo kao radnja omiljene serije.
Iako se prevođenje idioma može činiti kao Sizifov posao, to je zapravo zadatak koji je moguće izvršiti uz puno kreativnosti, strpljenja i znanja. Cambridge Dictionary definira idiom kao „skupinu riječi u ustaljenom poretku s posebnim značenjem koje se razlikuje od pojedinih značenja svake riječi.“ Idiomi često predstavljaju prepreku za strane govornike jer se ne mogu protumačiti doslovno.
Manojlović, Dajak i Brkić Bakarić (2017.) ističu kako se idiomi mogu razlikovati s obzirom na tri kriterija. Prvo ih se može razlikovati prema njihovoj strukturi. Idiomi koji se sastoje od najmanje dvije nezavisne leksičke jedinice, fonetske riječi i oni koji su poprimili sintaktički oblik.
Idiomi se potom mogu razvrstati i prema njihovu izvoru, od kojih su najčešći biblijski (npr. nevjerni Toma), književni (biti ili ne biti), oni koji proizlaze iz ljudskih zanimanja (previše babica, kilavo dijete) i oni koji korijene vuku iz povijesti. Jedan je primjer idioma iz grčke povijesti i fraza „ležati na lovorikama“ kojom se izriče nečije prekomjerno oslanjanje na stare uspjehe. Idiomi se dijele i na nacionalne, koji predstavljaju izazov za prevoditelje, i međunarodne koji se koriste u gotovo cijelom svijetu. Tako se oblik i značenje idioma ponekad može i potpuno preklapati u izvornom i ciljanom jeziku. Jedan takav primjer u engleskom i hrvatskom jeziku jest fraza „suditi knjigu po koricama“, odnosno „to judge a book by its covers“. Također, idiomi dolaze u raznim oblicima – od metafora i metonimija do poslovica i ustaljenih usporedbi.
Idiomi su jezično područje u kojemu prevoditelji pokazuju svoje vještine. Zbog svoje prirode, neke idiome laici i strojni prevoditelji često mogu previdjeti ukoliko nisu pretjerano uvriježeni u jeziku. To naposljetku dovodi do netočnih i doslovnih prijevoda. Istraživanje koje su proveli Manojlović, Dajak i Brkić Bakarić (2017.) pokazalo je kako većina alata za strojno prevođenje (npr. Google Prevoditelj i Asistent) generirala doslovne prijevode. Osim toga, neki su čak sadržavali i anomalije ili neprevedene dijelove.
Prije svega, potrebno je pronaći i prepoznati idiomatske izraze u izvornom tekstu. Zatim prevoditelj mora odrediti i značenje idioma. Ako ono nije isprva jasno, potrebno je poslužiti se frazeološkim rječnicima ili tražilicama. Posljednji je korak pronalaženje ekvivalenta u ciljanom jeziku. Ipak, to nije uvijek lako. U nekim slučajevima idiom postoji samo unutar okvira izvorne kulture. Tada prevoditelj mora birati između različitih strategija prenošenja značenja u ciljani jezik. Prva je mogućnost prevesti idiom drugim idiomom sličnog oblika i značenja. Na primjer, izrazi „go through the eye of a needle” i „provući se kroz ušicu igle”. Ukoliko to nije moguće, sljedeći je korak prevođenje izrazom sličnog značenja, ali drukčijeg oblika.
Fraze „rob Peter to pay Paul” i „prelijevati iz šupljeg u prazno” primjer su takve strategije. Treća je mogućnost parafraziranje izvornog idioma kako bi se ciljanoj publici prenijelo njegovo značenje. Fraza „to be on cloud nine“ bi se mogla prevesti kao „biti na sedmom nebu“. Moguće je i samo ju parafrazirati – „biti vrlo sretan“. Posljednji, i najmanje poželjan, oblik prevođenja idioma jest njihovo brisanje. Stoga se on preporučuje samo u slučajevima kad ne postoji prikladan prijevod u ciljanom jeziku.
Iako prevođenje idioma nije najjednostavniji zadatak, to je zabavan proces koji zahtijeva kreativnost i snalažljivost. Uporaba prikladnog idioma u prijevodu može uzdići kvalitetu teksta na višu razinu i osigurava da zvuči prirodno i autentično. Strojno prevođenje ne jamči zadovoljavajuće izvršenje ovog zadatka. Najsigurnija je opcija odlučiti se za profesionalni prijevod.
Pročitajte još blogova o prevođenju na našoj web stranici.
Jezik je fenomen koji odražava različite društvene i kulturne promjene te se prirodno razvija i prilagođava tijekom vremena. Zato nije iznenađujuće da se s razvojem interneta naš jezik obogaćuje brojnim novonastalim riječima, frazama i skraćenicama. Takve riječi i fraze često se brzo šire i koriste ih mnogi govornici. Korisnicima interneta glavni je izvor inspiracije za stvaranje novih riječi pop-kultura. Razvoj interneta doveo je do brze razmjene novih riječi – procesa koji je nekad trajao godinama ili čak desetljećima. Njihova upotreba ponekad postaje toliko česta da čak ulaze u rječnike.
Kao što ste već mogli pretpostaviti, engleski jezik i dalje zauzima vodeću ulogu kad je riječ o važnosti i utjecaju na sleng. Mnogi korisnici interneta iz područja gdje se ne govori engleski često usvajaju engleske fraze (koje često nisu prevedive) i prirodno ih koriste u komunikaciji. Međutim, svaki jezik ima vlastiti sleng koji izvorni govornici svakodnevno proširuju osmišljavanjem novih riječi. No, ponekad prevode engleske fraze na svoj jezik. Na primjer, LOL ima svoju francusku inačicu – MDR (mort de rire), što znači „umiranje od smijeha“. Još jedan zanimljiv primjer pronalazimo u tajlandskom jeziku gdje znamenka 5 označava slovo „h“. Stoga 555 znači „hahaha“. (Hubspot)
Internet je izvor mnogih novih riječi ili starih riječi kojima su dodijeljena nova značenja.
Najkraći primjeri internetskog slenga jesu skraćenice i akronimi. Obje vrste skraćuju riječi i fraze te omogućuju bržu razmjenu stavova, misli i ideja. Neke od najčešće korištenih su:
BTW – by the way
cya – see you
TBH – to be honest
fam – family
deets – details
sus – suspicious
Internetski sleng također može biti izvor novih riječi i fraza. One često nastaju na temelju viralnih tweetova, memova, sadržaja s TikToka, elemenata pop-kulture i drugih trendova koji se vrlo brzo šire internetom. Neki su od njih već poznati, dok su drugi prošli kroz određene stilističke, semantičke i pravopisne prilagodbe.
periodt – koristi se za umjesto izraza „end of discussion/kraj priče“
finna – prilagođena verzija „gonna“ ili „going to“
rizz – označava vještinu privlačenja potencijalnog partnera. Taj izraz dolazi od riječi „karizma“.
bop – koristi se kada se opisuje jako dobra pjesma
slap (g.) – izraz kojim se opisuje nešto što vam se jako sviđa
slay – postići izvanredan uspjeh i ostaviti snažan dojam
pressed – stanje u kojemu je osoba jako ljuta, tužna ili uzrujana
cringe – osjećaj izazvan neugodnim situacijama ili sadržajem
yassify – učiniti nešto bitno boljim, glamuroznijim
(to get) the ick – koristi se kao izraz gađenja ili odbojnosti prema nekome ili nečemu
nepo baby – netko tko postiže uspjeh u zabavnoj industriji uglavnom zbog svojih obiteljskih veza, često povezanih s nepotizmom
bombastic side eye – osuđujući pogled pun neodobravanja
menty b – kraći oblik izraza „mentalni slom“
It's giving (sth.) – izraz kojim se opisuje opći dojam neke pojave ili događaja
hits different – označavanje da je nešto bolje od uobičajenog
live rent-free – označava situaciju u kojoj osoba ne može nekoga ili nešto izbaciti iz glave
low-key – zadržati nešto diskretnim ili podcijenjenim bez privlačenja puno pozornosti
Pročitaj više o tome ovdje.
Internetski sleng nije ograničen samo na tekstualni format. Korisnici interneta često koriste brojne emotikone i simbole koji uspješno zamjenjuju određene riječi i prenose željenu poruku. Otkako su se pojavile društvene mreže, vizualni aspekt komunikacije postaje sve važniji. Razne vrste društvenih mreža svojim korisnicima omogućuju stvaranje vizualnih (kao i video i audio) sadržaja i memeova koji kasnije postaju naširoko poznati i korišteni.
Internetski je sleng redoviti dio naše svakodnevice. Upotreba tih riječi i izraza na internetu često može biti zabavna, šaljiva i maštovita. Većina njih samo su privremeni trendovi u jeziku i kao i svaki drugi trend u modi, glazbi ili tehnologiji – oni su kratkog vijeka. Međutim, neki od njih toliko su duboko ukorijenjeni u naš jezični sustav da postaju dijelom rječnika.
Zanima te više ovakvih tema? Posjeti naš blog!
Autorica: Dora Nikić
Možda je naslov malo zbunjujući jer se pretpostavlja da nakon završenog (bilo kojeg, a pogotovo filozofskog) fakulteta nema budućnosti u struci, ali ostanite sa mnom još malo da vam objasnim svoj karijerni put.
Moj smjer na Filozofskom fakultetu u Osijeku bio je engleski i hrvatski jezik i književnost; onda dolazimo do zabavnog (čitaj stresnog) dijela kada se na diplomskoj godini studija treba odabrati nacrt budućeg zanimanja – hoću li na diplomskom studiju odabrati orijentaciju za nastavnika, prevoditelja ili filologa?
Iz hrvatskog jezika nije bilo previše izbora zbog manjka kandidata za organizaciju smjera orijentiranog na književnost kao znanost pa smo svi u mojoj generaciji „upali” na nastavnički smjer. Sada dolazimo do najzabavnijeg (čitaj najstresnijeg) dijela jer se iz engleskog jezika može odabrati nastavnički ili prevoditeljski smjer s obzirom da je bilo dovoljno kandidata i za jedan i za drugi odabir.
U redu, prvi zaključak je – ne želim biti nastavnik u školi jer je to vizija profesije u koju se ne uklapam i visoke razine stresa u radu s mladim, neoblikovanim ljudima. Drugi zaključak je – ako upišem prevoditeljski smjer kako ću ikada pronaći posao (Google Translate tebi se obraćam), pogotovo zato što nemam kombinaciju egzotičnih, rijetkih jezika uz već spomenuti engleski i hrvatski jezik. Svađanje s mamom, savjeti okoline, neodlučnost, plakanje i sve popratne katastrofe mladog intelektualca, sve je to slijedilo na putu do konačne odluke. Tako je odluka pala, idem na prevoditeljski smjer pa nakon fakulteta na tisuću prekvalifikacija da pronađem ikakav posao. Takve su bile moje prognoze podupirane komentarima društva u maloj gradskoj sredini.
"Svađanje s mamom, savjeti okoline, neodlučnost, plakanje i sve popratne katastrofe mladog intelektualca, sve je to slijedilo na putu do konačne odluke."
Dora Nikić
Sada napokon dolazimo do obrata u ovoj pesimističnoj priči jer se nešto važno dogodilo. Dora je prevoditeljski studij i zanimanje iskreno zavoljela. Od toga trenutka više nije bilo bitno što će reći društvo jer sam si zacrtala uspjeh i to u vlastitoj struci. Kada je to riješeno idemo do idućih zaključaka. Prvi je da se vjerojatno trebam potruditi više na samim kolegijima i dokazati profesorima da sam i više no spremna za posao u prevoditeljskoj industriji (da, postoji prevoditeljska industrija). Drugi je da treba iskoristiti svaku danu priliku za bilo kakvu praksu i to što prije, još za vrijeme studija. Može to biti volonterski posao koji se iznudi od samih profesora, može biti klasika kojoj se okreću svi početnici – Translators without Borders i TED Translators neki su od najčešćih primjera. Treći je zaključak povezivanje sa što više kolega koji se također žele baviti istim zanimanjem, uvijek će netko od nekoga čuti za nešto, a to nešto može prerasti u prvi pravi posao.
Nakon zaključaka i obavljenih koraka opisanih u njima, evo nas u ovoj instituciji u kojoj sam i danas. Kada je došao dan odabira želimo li na studentsku praksu iz prevoditeljskog studija moj je odgovor bio očit. Svakome tko upiše prevoditeljski studij savjetovala bih odabir prakse bez obzira na to što je izborni kolegij jer svaka praksa priča svoju priču. Prilikom određivanja mjesta gdje će se odvijati praksa studenti imaju pravo odabira, ali je potrebno i malo sreće da se poklopi broj studenata i mjesta koje je u skladu s odabirom.
Tako je Dora uzela mobitel u ruke i redom istraživala prevoditeljske agencije i obrte u Osijeku i okolici. Iskočilo je jedno plavo ime, Sinonim. Najprije mi se svidjelo što se radi o agenciji, a ne obrtu kako bih imala priliku raditi na što raznovrsnijim tekstovima. Druga važna stvar je što se Sinonim bavi i lekturom, lokalizacijom i sudskim tumačenjem (jer sam znala da želim jednoga dana položiti ispit za sudskog tumača). Sinonim je objedinio sve što ova djevojka može poželjeti i tako sam svojoj profesorici izrazila želju da praksu odradim upravo u Sinonimu. Moje su se želje ostvarile i dobila sam priliku raditi na mjestu koje me najviše zanimalo. Nakon toga sve je proteklo lagano, kada se osoba bavi poslom koji voli na mjestu koje je odabrala i kada to mjesto vode ljudi s kojima je lako surađivati uspjeh je zagarantiran.
Nije trebalo dugo da se sve posloži i da praksa dovede do studentskog posla, a studentski posao do pravog zapošljavanja. Taj proces protekao je sasvim prirodno. Par tjedana nakon prakse dobila sam e-poruku da mogu doći na razgovor za posao, a nakon truda na poslu i dobrog slaganja s radnim kolegama, odmah sam dobila ponudu za daljnji nastavak suradnje nakon diplomiranja. Mogla bih još toliko toga reći, ali ono najvažnije je ne odustati i uložiti trud u ono što osobu istinski zanima (znam, znam i ja obožavam inspirativne govore), jer ćete tako pronaći talentirane, mlade ljude poput onih u Sinonimu koji će vam pružiti priliku i početak daljnjeg razvitka na profesionalnom putu.
Poznato je da znanje stranih jezika ubrzano napreduje posljednjih nekoliko godina. No još uvijek ima mnogo razloga zbog kojih će prevoditelji uvijek biti potrebni.
Ako vas Google prevoditelj mami da mu povjerite svoje prevoditeljske zadatke, čitajte dalje!
U ovom članku navodimo 4 razloga zašto će poslovni svijet uvijek trebati prevoditelje.
Iako su prevoditeljske aplikacije posvuda dostupne, još uvijek nisu sposobne obavljati zahtjevne prevoditeljske zadatke.
Za početak, kvalitetom znatno zaostaju za ljudskim prevoditeljima. Iako se Googleov prijevodni algoritam poboljšava, još uvijek ne može kvalitetno protumačiti stvari kao što su jezična kultura, kontekst i nijanse. Zbog toga prijevod koji od njega dobijete često može biti netočan.
Uzmimo primjer francuske fraze se taper le cul par terre, koja znači smijati se naglas. Prema Google prevoditelju, fraza znači udarati stražnjicom o pod.
Lako je pretpostaviti da isključiva primjena alata kao što je Google Translate može dovesti do katastrofalnih rezultata.
Bez obzira na to radi li se o kraćem tekstu, opsežnom dokumentu ili dokumentaciji na više stotina stranica, vaš prijevod mora biti dosljedan.
Što je veća količina teksta, teže je isporučiti prijevod ujednačene kvalitete. Kada posao ne obavlja profesionalni prevoditelj, veća je vjerojatnost pogrešaka.
Razmislite o ovom primjeru.
Recimo da imate više ljudi koji rade na istom projektu i koji nisu profesionalni prevoditelji. Opravdano se može pretpostaviti da prijevod neće biti dosljedan i jednako točan kroz čitav tekst.
Uspješno preveden dokument mora biti terminološki i stilski dosljedan te točan.
Poseban je izazov uspješno prevesti tekst koji sadrži brojne stručne pojmove.
Za razliku od uobičajenih riječi i fraza, stručna i tehnička terminologija zahtijeva bolje razumijevanje i više istraživanja. Razlog tome je što se takvi pojmovi i izrazi koriste samo u određenoj djelatnosti ili području. Ako osoba koja prevodi tekst nije upoznata s posebnostima i žargonom djelatnosti, neće točno prevesti tekst, što može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Ovaj problem često se javlja kada se koriste besplatni prevoditeljski alati za prevođenje stručne terminologije. Uzmimo primjer medicinske terminologije.
Studijom iz 2020. godine o prevođenju medicinskih uputa za osobe koje ne govore engleski jezik utvrđeno je da se upotrebom Google prevoditelja zadrži 82.5% značenja izvornog teksta. To znači da se gotovo 20% značenja teksta izgubi ili pogrešno protumači u postupku prevođenja.
Najbolji način da se to spriječi je povjeriti prijevod profesionalnom prevoditelju koji je obrazovan za rad sa stručnom terminologijom.
A što je s kulturnim obilježjima jezika s kojeg prevodite?
Jezik nije samo sintaksa.
Naravno, možete naučiti kako posložiti riječi tako da rečenice budu gramatički točne, no mora se istaknuti da svaki jezik u sebi nosi i duh svoje kulture, što se mora uzeti u obzir u prijevodu kako bi on bio potpuno točan. Idiomatske fraze posebno su nezgodne jer njihov prijevod ovisi o kulturnom kontekstu; ako ih prevodite doslovno, ne radite dobar posao.
Na primjer, engleski jezik prepun je fraza kao što je the second bite of the apple, što znači druga prilika. Tu je doslovan prijevod fraze netočan.
Brojni su primjeri poput ovog.
Kako biste dobili prijevod koji je točan, trebate poznavati i kulturalni kontekst izvornog teksta. Upravo se zato tvrtke, organizacije i javna tijela oslanjaju na profesionalne prevoditelje.
U poslovnom svijetu, netočni prijevodi mogu dovesti do loših poslovnih rezultata.
Razmislite o onome što ste upravo pročitali; bez obzira na to koliko vam je opće poznavanje nekog jezika, uvijek postoje neke slijepe točke zbog kojih vaš prijevod možda neće biti na razini koja vam je potrebna.
Ako želite besprijekorno prevedene tekstove, povjerite ih profesionalnom prevoditelju.
Mnoge lokalne tvrtke imaju vlastite SEO stručnjake koji razumiju vrijednost sadržaja. Budući da je potražnja za sadržajem na web stranicama i društvenim mrežama izrazito velika, prenamjena starog sadržaja u novi standardna je praksa.
Međutim, stvari mogu postati nezgodne kada projekti prenamjene sadržaja obuhvaćaju i prevođenje.
Prevođenje tekstova specifičnih za određenu djelatnost ili struku teže je nego što se čini. Ako ne isporučite dosljedno točan i kulturološki osjetljiv prijevod, naštetit ćete kvaliteti svog sadržaja.
Zato vam u ovom članku donosimo 3 različita pristupa prevođenju sadržaja.
Pa krenimo!
Prevedite sadržaj sami
Prvo što vam obično padne na pamet jest da sami prevedete sadržaj, pogotovo ako prevodite sa svog materinjeg jezika na engleski.
Nije tajna da je globalna razina poznavanja engleskog jezika najviša u povijesti. To potvrđuje i izvješće tvrtke EF Education First iz 2021. godine.
Izvor: Statista
Poznavanje engleskog ubrzano se poboljšava na svim kontinentima, a europske zemlje su na vrhu popisa. To nije nikakvo iznenađenje, s obzirom na to da će milenijalci činiti 75% globalne radne snage.
Kreatori sadržaja u tvrtkama u iskušenju su štedjeti na marketinškom proračunu. Međutim, trebat će vam 3 ključne stvari da biste obavili posao:
Vrhunsko poznavanje engleskog jezika. Ako želite prevesti velike količine teksta, vaša gramatika, vokabular i sintaksa moraju biti barem na razini C1. Da biste stekli objektivan dojam o vlastitom poznavanju engleskog jezika, testirajte svoje vještine.
Trgovci često imaju neopravdano povjerenje u svoje gramatičke vještine uz nekoliko slijepih točaka, kao što su ton i stil komunikacije. To može dovesti do ozbiljnih pogrešaka koje štete kvaliteti prevedenog sadržaja.
Imajte na umu da razina znanja engleskog jezika C1 nije jamstvo da ćete obaviti sjajan posao.
Alati za pomoć pri pisanju. Nije važno pišete li objavu za LinkedIn profil svoje tvrtke ili web sadržaj, morat ćete se osloniti na alate za pomoć pri pisanju. Nevjerojatno su korisni jer ističu vaše gramatičke pogreške i preporučuju različite fraze.
Neki alati, npr. Grammarly, imaju napredne značajke koje prate jasnoću i fokus teksta. Čak i ako imate izvrsno znanje engleskog jezika, imat ćete koristi od alata za pisanje.
Softver za prevođenje. Tijekom prevođenja naići ćete na mnogo netipičnih fraza i riječi. Najbrži način je korištenje Google prevoditelja.
No budite oprezni - korištenje Google prevoditelja za prevođenje velikih količina teksta može biti katastrofalno. Iako radi pristojno, kvaliteta prijevoda tog alata (idrugih softvera za prevođenje) može biti različita, ovisno o vrsti teksta. Stoga prije objavljivanja bilo kakvog sadržaja triput provjerite je li prijevod točan.
To je još važnije ako radite sa stručnim sadržajem koji sadrži mnogo tehničkih pojmova.
Povjerite prijevod samostalnom prevoditelju (freelanceru)
Kada prenamjenjuju sadržaje na materinjem jeziku za objave i članke na engleskom, mnoge tvrtke zapošljavaju samostalne suradnike na pojedinim projektima.
Ako nemate apsolutno povjerenje u jezične vještine vlastitih zaposlenika, ovaj potez naizgled ima savršenog smisla. U krajnjoj liniji, bolje je dati tekst na prijevod vanjskom prevoditelju nego da sami odradite loš posao.
Kada se radi o prevoditeljskim zadacima, postoji niz platformi na kojima svoje usluge nude samostalni profesionalni prevoditelji.
Ovo su najveće platforme za pronalaženje prevoditelja i pisaca:
Upwork je poznata platforma za samostalne suradnike sa stručnjacima koji nude širok raspon usluga. Prevođenje je jedna od traženijih usluga. Kao i mnoge platforme za samostalne suradnike, prije nego što zaposlite bilo koga, moći ćete vidjeti njegovu ocjenu i za koje vrste konkretnih projekata su najprikladniji.
Fiverr je još jedna popularna platforma za pronalaženje samostalnih suradnika, s jednom važnom razlikom. Za razliku od Upworka, Fiverr omogućuje pružanje širokog spektra usluga, umjesto jedne određene. Ako vaš prevoditeljski projekt zahtijeva dodatno pisanje ili prenamjenu za više formata, vjerojatnije je da ćete tu pronaći suradnika sa širim rasponom vještina.
Gengo je zvijezda u usponu što se tiče platformi za samostalne prevoditelje. Neki od njihovih klijenata su Buzzfeed, YouTube i The Huffington Post. Njihova specijalnost su članci za pomoć korisnicima i predlošci za e-mail poruke.
Iako se angažiranje samostalnih prevoditelja smatra kompromisom između kvalitete i uštede novca, to nije potpuno sigurna strategija prevođenja.
Kada radite sa samostalnim prevoditeljima, imate ograničene mogućnosti u pogledu traženja ispravaka, što znači da postoji rizik da osoba neće odraditi posao na potrebnoj razini kvalitete.
Da se razumijemo, ocjena od 4,5 zvjezdice ne jamči izvrstan prijevod, pogotovo ako je zadatak težak.
U slučaju da niste zadovoljni rezultatima i želite svoj novac natrag, često ćete morati rješavati stvari putem korisničke podrške. To može potrajati danima, ako ne i tjednima, što je loše kada imate gust raspored.
Angažirajte prevoditeljsku agenciju za prijevode sadržaja
Angažiranje prevoditeljske agencije jamči određenu sigurnost kada se radi o kvaliteti prevedenog sadržaja.
Agencija ima obrazovane stručnjake koji jamče dosljednost, točan prijevod i razumijevanje kulturoloških značajki engleskog jezika. Što je još važnije,one imaju uhodane sustave pružanja usluga, što osigurava pravovremenu isporuku prijevoda.
Iz tog razloga prevoditelji nikada neće ostati bez posla, čak i u svijetu gdje je znanje engleskog jezika na najvišoj razini u povijesti.
Očiti nedostatak rada s prevoditeljskom agencijom jesu povećani troškovi prevođenja. Međutim, to često nije tako.
Ako angažirate slobodnog prevoditelja koji loše radi, već ste izgubili novac. Osim toga, kvaliteta prenamijenjenog sadržaja će pasti. Manja je vjerojatnost da ćete ostvariti povrat na ulaganje u svoj sadržaj.
U konačnici, kada trebate prevesti veliku količinu teksta u kratkom roku, mogućnost kašnjenja je mnogo manja ako posao povjerite certificiranoj prevoditeljskoj agenciji.
Možete zamisliti kako se lako troškovi mogu akumulirati. Često je puno pametnije zaposliti provjerene stručnjake nego danima tražiti slobodnjake, ili prihvatiti se posla prevođenja za koji niste spremni.
Zaključak
Kao što smo rekli, postoje 3 načina za prevođenje vašeg sadržaja:
U konačnici, na vama je da odlučite koja je opcija najbolja za vrstu sadržaja koji želite prenamijeniti i prevesti. Međutim, imajte na umu da vaši korisnici imaju velika očekivanja u pogledu sadržaja. Ako podcjenjujete složenost zadatka prevođenja, stvarate druge rizike koji mogu koštati više od onoga što ste planirali uštedjeti.
Stoga dobro razmislite prilikom donošenja odluke te imajte na umu da vam naša prevoditeljska agencija stoji na raspolaganju i za najzahtjevnije prevoditeljske zadatke.
Kada govorimo o prijevodima književnih tekstova, prijevod zasigurno otežava kompleksnost hrvatskog jezika i pojedinih riječi koje vrlo često s vremenom zastarijevaju i manje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji. Jedno od takvih djela jesu Priče iz davnine koje su prevedene na dvadeset svjetskih jezika. Kolika je uspješnost prijevoda na engleski jezik, pokušat ćemo prikazati u ovom tekstu.
Priče iz davnine → Croatian Tales of Long Ago
Ivana Brlić-Mažuranić jedna je od najuspješnijih hrvatskih književnica koja je uporabu pojedinih jezičnih izraza podigla na višu razinu i kroz svoje bajke postigla da se pojedine riječi stalnim čitanjem očuvaju u hrvatskom jeziku te ostanu manje poznate umjesto zastarjele. Prijevod je naslova zbirke doslovan, uz dodavanje pridjeva hrvatski kako bi se čitatelje uputilo na prostorni i kulturni kontekst djela.
Bajke objavljene u prvom izdanju na engleskom jeziku 1924. godine engleska publika nije prihvatila s onim oduševljenjem koje se očekivalo, ali upravo je to englesko izdanje omogućilo prijevode Priča iz davnine na druge jezike: švedski 1928. i danski 1929. Korak k poboljšanju prodaje, a ujedno i proširenje granica ponude engleskoga izdanja, bio je i nastanak američkoga izdanja gdje su Ivanine bajke uspješnije prihvaćene.
Gizdavi paunovi → haughty peacocks
Jedna je od takvih riječi koja se u današnjici često ne upotrebljava riječ gizdav u značenju nakićeno, raskošno, a u bajci Regoč Kosjenka (Curlylocks) je stvorila gizdave paunove odbacivši jedan čarobni biserak. Prijevod haughty ovdjeobjašnjava ponosne, arogantne paunove, što ne odgovara kontekstu ovog izraza.
Ivana je najmlađem bratu Želimiru prepustila brigu i posao oko prvog prijevoda Priča iz davnine na engleski jezik, koji je međunarodnu suradnju s Englezima pokrenuo odradivši velik posao, ali i podnijevši financijski teret izdanja. Nakon zahtjevnoga i dugotrajnoga nastajanja engleskoga izdanja, Ivana Brlić-Mažuranić na koncu je bila oduševljena proizvodom.
loboda (sirotinjska biljka, slična špinatu) → wild spinach
Godina 1915. smatra se godinom dovršetka rukopisa Ivaninih bajki koje su prvi put objavljene ujesen 1916. godine u izdanju Matice hrvatske. U prvom izdanju Ivana je odlučila objaviti šest bajki, a donosimo i njihove prijevode na engleski jezik: Kako je Potjeh tražio istinu (How Quest Sought the Truth), Ribar Palunko i njegova žena (Fisherman Plunk and his Wife), Regoč (Reygoch), Šuma Striborova (Stribor's Forest), Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica (Little Brother Primrose and Sister Lavender), Sunce djever i Neva Nevičica (Bridesman Sun and Bride Bridekins).
U bajci Ribar Palunko i njegova žena javlja se loboda: zeljasta biljka koja raste u planinskim područjima, a sjeme, listovi i cvjetni vršci ove biljke hranili su i bogate i siromašne. Loboda se i vrlo često naziva divljim špinatom, stoga ovaj doslovni prijevod najbolje opisuje ovu biljku.
Ubogo djevojče (jadno, siromašno dijete) → poor girl
Osam godina poslije hrvatskoga originala izišao je engleski prijevod u Londonu, a ubrzo nakon toga uslijedili su švedski, češki, ruski i njemački prijevodi. Priče iz davnine najobjavljivanija je i najprevođenija hrvatska prozna zbirka, ali zato prevoditeljima ne olakšava posao. Neki su prijevodi doslovni, neki su, vjerojatno zbog težine pronalaska odgovarajućeg prijevoda, izostali, a neki su u krivom značenju. Poor girl dobro je rješenje prijevoda na engleski jezik, kojim se prenosi pravo obilježje autoričina lika.
Gvozden (željezan) kljun → iron beak
U ovom tekstu služili smo se prvim izdanjima Priča iz davnine na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorica je u svojim tekstovima upotrebljavala motive i nazive likova iz drevne slavenske mitologije, koje zasigurno u neslavenskim jezicima dodatno otežavaju prevođenje u svrhu očuvanja pravog izvornog značenja i dočaravanja prave slike napisanoga. Prijevod iron beak odgovara stvarnom značenju.
…tako strahovito velik bijaše orijaš Regoč → …so terribly big was Reygoch
Prema modelu prevođenja poruka izvornoga jezika transformira se u poruku ciljnoga jezika. Međutim, jezici se razlikuju, a taj se prijenos mora napraviti tako da ta poruka „prijeđe“ i u ciljni jezik. Upravo zbog jezične prepreke prijevodi su nekih riječi izostali, kao što je to slučaj u ovom primjeru.
Potjeh → Quest
Imena trojica braće u bajci Kako je Potjeh tražio istinu, Marun, Ljutiša i Potjeh, prevedeni su kao Bluster, Careful i Quest. Prijevodi za Jaglenca i Rutvicu su Lavender i Primrose, Bjesomar je Rampogusto, Malik Tintilinić Wee Tintilinkie, vile Zatočnice Votaress Fairies, Neva Nevičica Bride Bridekins, a Mokoš Mother Muggish. Prijevodi likova i mjesta iz slavenske mitologije prevoditeljima predstavljaju dodatnu prepreku zbog nepoznavanja slavenske mitologije u neslavenskim jezicima, a posebni tumači manje poznatih i nepoznatih riječi uvelike bi olakšali posao. Starija izdanja Ivaninih bajki nisu imala tumače, dok ih novija imaju.
Skut (rub haljine) → the hem of her garment
Prije objavljivanja bajki na hrvatskom jeziku bilo je izvjesnih jezičnih preinaka izdavača, priređivača ili pak same autorice gdje se trebalo pronaći zajedničko rješenje. Vjerujemo da je takvo polazište bilo i kod prijevoda na engleski jezik, posebice jer je Ivana sama sudjelovala u prijevodu. Prijevod the hem of her garment odgovara kontekstu, a skut se danas u hrvatskom jeziku vrlo rijetko upotrebljava.
Guja-djevojka → snake-woman
Šuma Striborova (Stribor's Forest) najpoznatija je Ivanina bajka, kako u hrvatskoj književnosti tako i izvan naših granica. S razlogom je prevedena na čitav niz jezika te predstavlja biser hrvatske književnosti među stranim knjigama. Jedna je od rijetkih knjiga u kojima svaki redak predstavlja zajedničko blago slavenske narodnosti, a jezik istinsko pripovjedačko umijeće. Snake-woman tako predstavlja jedan od najpoznatijih Ivaninih likova, a doslovni prijevod odgovara izvorniku.
…a žena nijema → …and his wife had gone dumb
Zbirka je pisana početkom 20. stoljeća i to uvelike utječe na tadašnje jezične norme, gledajući iz perspektive današnje jezične norme. Bez obzira na to, Ivanino jezično umijeće čini je još posebnijom i kvalitetnijom književnicom.
Prvi prijevod postao je reprezentacijskim primjerkom kojim se djelo predstavljalo potencijalnim stranim nakladnicima. Knjiga je tako dobila status modela za pojedina izdanja i prije nego što je otisnuta.
I u ovom primjeru jasno je da prijevod u potpunosti odgovara značenju izvornika. Mnoga hrvatska književna djela doživjela su prijevode na brojne strane jezike. Sinonim nudi kvalitetnu uslugu prijevoda svih vrsta tekstova: znanstvenih, stručnih, književnih, marketinških. Sinonim zna koliko je prevođenje težak i zahtjevan posao, što i često naglašava kroz svoje blogove, od kojih izdvajamo Pet razloga zašto je za pravne prijevode važno uzeti profesionalca, Razlike u prevođenju književnih i pravnih tekstova i Prevođenje tekstova za EU
Danas društvene mreže tvrtkama pružaju jedan od najlakših i najbržih komunikacijskih kanala za predstavljanje njihovih usluga i proizvoda. Najpoznatija i najkorištenija društvena mreža za obraćanje poslovnog subjekta starim i novim klijentima zasigurno je Facebook jer ne zahtijeva strogu komunikaciju.
Prilikom objava dnevnih novosti i ponuda iznimno je važan način obraćanja i pravopisna točnost samog sadržaja. U Facebook objavama nerijetko se potkradu pravopisne i jezične pogreške. Zbog toga mnogi čitatelji objavu mogu shvatiti pomalo neozbiljnom, tim više jer se pogreška može spriječiti lekturom i korekturom.
U ovom tekstu dat ćemo nekoliko primjera pogrešaka u Facebook objavama na koje smo naišli u samo jedno poslijepodne.
1. „…ali se nisu mogli dogovoriti oko uvijeta transfera.“
Pogreške u pisanju ije/je spadaju u najčešće jezične pogreške i mnogima je teško pravilno upotrebljavati suvremene reflekse (ije/je) staroslavenskog glasa jat (ě), čime nastaju velike poteškoće u jezičnom izražavanju.
Osnovno načelo pisanja ije/je zapravo je vrlo jednostavno: u dugom slovu izgovaramo i pišemo -ije, a u kratkom -je. Ponekad je problem prepoznati je li riječ o dugom ili kratkom slogu, a postoje i iznimke u odnosu na osnovno pravilo.
U ovom slučaju riječ je o kratkom slogu i pravilno se piše -je: uvjet, uvjeta, uvjetu, uvjetom, uvjeti, uvjetima…
2. „Sutra se vračamo na posao“
U ovoj rečenici imamo dvije pogreške.
Kao i kod pisanja ije/je, dvojbe u pisanju između glasova č i ć vrlo su česte u hrvatskom jeziku.
Vračam ima značenje proricanja sudbine ili budućnosti, označava bavljenje vračanjem, gatanjem.
Vraćam pak ima značenje doći natrag i u ovom kontekstu pravilno se piše vraćamo.
Druga pogreška vezana je uz izostavljanje interpunkcijskih znakova na kraju rečenice, a zbog česte uporabe emotikona veoma je učestala pojava u objavama na društvenim mrežama.
3. „Zašto on nju ne bih ostavio?“
U ovom primjeru imamo pogrešku nepravilne uporabe kondicionala I.
Kondicional I. pogodbeni je način koji se tvori od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) i glagolskoga pridjeva radnog.
Bih se upotrebljava isključivo u prvom licu jednine, npr. Zašto ja nju ne bih ostavio?
Kako je ovdje riječ o trećem licu jednine, pravilno se piše bi, stoga i rečenica glasi: Zašto on nju ne bi ostavio?
4. „U blizini piramidalne građevine pronađene cijevi stare 150.000 tisuća godina!“
Brojevi su dijelom promjenjiva vrsta riječi kojima se izriče koliko čega ima i koje je što po redu.
Brojevi se pišu riječima ili brojkama, ali ne i jednim i drugim. U ovom slučaju pravilno se piše 150.000 ili sto pedeset tisuća.
5. „Od 6.9.-11.9. sve fen frizure 50 kn u jutarnjoj smjeni.“
U ovom primjeru nailazimo na nekoliko pogrešaka.
Između sastavnica nadnevka piše se bjelina (prazno mjesto u tekstu): 6. 9. i 11. 9.
Također, budući da je napisan prijedlog od, pravilno je pisati i prijedlog do: Od 6. 9. do 11. 9. Ako se umjesto prijedloga želimo koristiti crticom, koja se upotrebljava pri izražavanju odnosa, tada je prema pravopisnom pravilu trebamo odvojiti bjelinama: 6. 9. – 11. 9. Crtica je i nešto duža od spojnice koja je nepravilno upotrijebljena u primjeru gore.
6. „Drage naše naša Gabi masira u našem salonu. “
Kada se komu obraćamo ili koga dozivamo, upotrijebit ćemo vokativ (padež oslovljavanja, dozivanja). Na društvenim mrežama često nailazimo na pogreške u njegovoj uporabi, iako se kaže da je ovaj padežni oblik vrlo jednostavno naučiti.
Poteškoća vezana za vokativ odnosi se na njegovo bilježenje u pismu i uporabu zareza, kao što je slučaj u našem primjeru. Naime, vokativ se uvijek odjeljuje zarezom, bez obzira na položaj u rečenici: Drage naše, naša Gabi masira u našem salonu.
7. „U razgovoru s gđom. Sanjom…“
Imenicu gospođa možemo pisati i u skraćenom obliku, dakle kraticom. Kratice nastaju kraćenjem jedne ili više riječi, pišu se malim početnim slovom, ne sklanjaju se i u pravilu završavaju točkom.
Međutim, kratica gđa, kao i gđica za gospođicu, posebna je po tome što se piše bez točke i sklanja se, a naziva se leksikaliziranom kraticom.
Kada je riječ o tim dvjema kraticama, bitno je napomenuti da bismo u službenoj komunikaciji žene trebali oslovljavati s gospođo bez obzira na njihovu životnu dob, akademsku naobrazbu ili vrstu posla koji obavljaju, osim ako one same ne izraze želju da im se obraćamo drugačije.
Što se tiče imenice gospodin, u praksi susrećemo tri kratice za tu imenicu: gdin., g. i gosp. Međutim, gdin. nije pravilna kratica ove imenice. Kratice g. i gosp. pravilne su kratice i uvijek se pišu s točkom te se ne sklanjaju. Kratica g. ujedno je i kratica imenice godina.
8. „Otac navodno nije volio svoje troje djece, jer je bio opsjednut idejom kako on nije njihov biološki otac.“
Prema pravopisnom načelu zarez ne pišemo u zavisnosloženoj rečenici kada zavisnu surečenicu s uzročnim veznikom jer pišemo iza glavne, kako je slučaj u našem primjeru.
9. „Piše da je završio sedam razreda osnovne škole, te da radi na građevini.“
Često u objavama na društvenim mrežama možemo uočiti pisanje zareza prije veznika te. U pravilu, zarez se kod sastavnih veznika ne piše. Izuzev tog pravila, zarez ispred veznika te pišemo ako je riječ o naknadnom dodavanju ili isticanju.
Copyediting i korektura nisu nimalo jednostavni poslovi jer zahtijevaju široko znanje, stručnost i stalno istraživanje. Svakako preporučujemo za čitanje i tekstove o dobrom sadržajnom marketingu i o tome što sve posao lektora obuhvaća, o kojima je Sinonim već prije pisao, a što je izrazito važno u radu poslovnog subjekta.
„Živiš kao u bajci!“
Zasigurno smo mnogo puta čuli ovaj izraz čije značenje na prvu možemo definirati dvojako: lagodan, opušten život neopterećen problemima ili pak naivno vjerovanje u ljudsku iskrenost, dobrotu i poštenje. Kako god protumačili gore navedenu jezičnu frazu, naravno ovisno i o kontekstu priče, složit ćemo se da se može primijeniti i upotrebljavati u svakodnevnoj komunikaciji.
No kako i kada su se jezične fraze iz bajki uklopile u jezik današnjice te o kojim je jezičnim frazama riječ, otkrivamo u nastavku.
1. Gukni golube (reci što imaš, izjasni se)
Kada govorimo o pisanoj bajci, najpoznatija su imena braća Grimm, imajući na umu da su ljudi iz naroda dolazili njima i pripovijedali im bajke koje su oni potom uvrstili u zbirku „Dječje i kućne bajke“. Njihovi tekstovi dobar su primjer narodnih bajki u pisanoj formi koje naravno obiluju jezičnim frazama koje upotrebljavamo u svakodnevnoj komunikaciji, a bajka kao književna vrsta doživjela je procvat upravo zahvaljujući njima. Ovu frazu često svakodnevno upotrebljavamo, a braća Grimm uvrstila su je u poznatu bajku „Pepeljugu“.
2. Stajati kao saliveno (odlično pristaje komu što)
Uzimajući u obzir upravo neke od najpoznatijih Grimmovih bajki, a koje se djeci čitaju od malena i to upravo prije spavanja, uočavamo lakoću umetanja jezičnih fraza iz bajke u svakodnevni govor. Ove čvrste i ustaljene forme pronalaze mjesto u bajci i potom u svakodnevici, ili možda obratno, a dodatno ih oplemenjuje laka pamtljivost i pretpostavka da će se upravo zbog toga češće upotrebljavati. Ova fraza također je zabilježena u bajci „Pepeljuga“, a uz prethodno opisanu frazu ubraja se u one koje se odnose na pojedine radnje i poredbe.
3. Morala je od jutra do mraka raditi (jako dugo raditi)
Bajku kao književnu vrstu možemo promatrati s nekoliko stajališta: povijesnog, socijalnog, geografskog, stilističkog, jezičnog. Nama je zasigurno najzanimljiviji onaj jezični, no važno je uzeti u obzir širi kontekst zbog međusobnog isprepletanja svih čimbenika. U bajkama se najčešće javljaju one fraze vezane uz likove, odnosno njihove postupke i osobine.
4. Bijela kao snijeg
Bajka predstavlja jedan od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralaštva koji se dugi niz godina prenosio s „koljena na koljeno“, i to prvenstveno odrasloj publici. Vjerojatno se zbog stvaralačke moći jezika, jednostavnog stila pisanja i uporabe čudesnosti u pojavama i likovima iz svakodnevnog života danas zadržala u narodu, ali prvenstveno je namijenjena mlađoj populaciji i pritom se uvrstila u pisanu književnost. Kada kažemo bijela kao snijeg, pomislimo na Snjeguljicu. Njezina izrazito bijela boja kože ostala je u našem jeziku ustaljena kao opis osobe jako svijetle puti.
5. Ni za sve blago svijeta
U bajci „Snjeguljica“ pronalazimo one fraze koje su najučestalije, ali i najzanimljivije, primjerice ni za sve blago svijeta. U bajkovitim tekstovima, bilo da se oni pripisuju domaćim ili inozemnim autorima, vidimo cjelokupni društveni život naroda i veoma su važan dio povijesti književnosti, ali i jezika.
6. Pao je kamen (teret) kome sa srca
Razvidno je da su se mnoge fraze iz jednog naroda/govora/jezika u drugi prenosile usmenim putem. Kako su se i bajke u svojim počecima prenosile usmenim putem i kako se davno prije živjelo nomadski, tako i postoje inačice iste bajke na različitim geografskim područjima. Stoga je i fraza pao je kamen (teret) kome sa srca zabilježena i u njemačkom i hrvatskom jeziku.
7. Ni pet ni šest (brzina)
Charles Perrault, francuski skupljač bajki, poznat je kao autor „Usnule ljepotice“, bajke koja svojom radnjom podsjeća na „Trnoružicu“ braće Grimm. Takvih primjera ima još, ali možemo reći da je „Mačak u čizmama“ bajka koja se pripisuje isključivo njemu, bez drugih inačica. Ova fraza spominje seupravo u navedenoj bajci.
8. Rastopiti se od miline (jako uživati u čemu)
Bajka „Mačak u čizmama“ sadrži još poznatih fraza koje su se izvrsno uklopile u bajkoviti tekst ovog francuskog skupljača bajki, a ujedno se upotrebljavaju i izvan bajkovitog konteksta.
9. Gol golcat (potpuno gol, nag)
Možda ste se zapitali kako ova fraza, također zabilježena u „Mačku u čizmama“, zvuči zapisana na izvornom francuskom ili pak njemačkom jeziku. U tome vam može pomoći aplikacija za učenje stranog jezika, a više o najboljim besplatnim aplikacijama istražite na blogu dostupnom na stranici www.sinonim.hr.
10. Bijeda i nevolja (velika bijeda)
Kada govorimo o bajci u Hrvatskoj, zasigurno je najpoznatije ime Ivana Brlić-Mažuranić. Iako se Ivanine bajke svrstavaju u umjetničke, one sadrže i elemente narodnih bajki, posebice kod uporabe uobičajenog bajkovitog početka i završetka. Ova fraza zabilježena je u bajci „Ribar Palunko i njegova žena“.
11. Biti tvrde glave (biti tvrdoglav, uporan)
„Lutonjica Toporko i devet župančića“ bajka je koja bilježi ovu frazu. Ivanine Priče iz davnine, kao i bajke braće Grimm i Charlesa Perraulta, obiluju jezičnim frazama, a neke od primjera fraza iz Ivaninih bajki često upotrebljavamo i svakodnevno.
12. Bog te pita gdje/kuda (tko zna, nepoznato je)
Naravno da pri odabiru i uvrštavanju fraza u autorski tekst uvelike utječu značajke autorova jezika i stila. Ivanin jezik bajki oplemenjuje jednostavnost, leksičko bogatstvo, slikovitost i skladan ritam, ali i odlike razgovornog stila, kako pronalazimo i u primjeru ove fraze iz bajke „Regoč“.
13. I nikom ništa (nije važno, bilo pa prošlo)
Bilo da su jezične fraze pripadale prije narodu ili su zaista nastale u bajci, neminovno je da su danas u našoj svakodnevici ustaljene i da se često upotrebljavaju. A ako zastanemo i promislimo o onome što govorimo, možda shvatimo da u razgovoru upotrebljavamo upravo one fraze koje smo naučili čitajući bajke. I nikom ništa zabilježena je u bajci „Šuma Striborova“, prvoj Ivaninoj bajci.
Možda smo vas ovim tekstom potakli na dublje razmišljanje o našem jeziku, ali i na želju za učenjem stranog jezika u svrhu oplemenjivanja sebe, kao što to čine i bajke kroz stoljeća. Sinonim vam pak može dati odgovor na pitanje kako poznavanje drugog jezika može promijeniti vaš pogled na svijet te šest razloga zašto je dobro učiti strani jezik.
Na turističkoj karti svijeta Hrvatska se propela na iznenađujuće visoko mjesto, ne samo zbog svoje prirodne ljepote već i zbog svoje kulturne baštine te bogatog gastronomskog sadržaja. Dapače, i sam je Anthony Bourdain, poznati američki kuhar i televizijska zvijezda, u svojoj emisiji No Reservations s nezamislivim tekom isprobavao kulinarske delicije našeg područja, nastojeći izgovoriti nazive jela poput pašticada, pršut ili fuži. Gastronomija se pokazala kao neizostavan element potpunog turističkog doživljaja, a toga su svjesni i domaći ugostitelji, odnosno vlasnici kafića i restorana.
Kako bi nadmašili konkurenciju i bili što atraktivniji stranim gostima, ugostiteljima je postalo neophodno prevesti jelovnike i ponude na što više svjetskih jezika. Ovdje na scenu stupaju prevoditelji. U današnje vrijeme sasvim je uobičajeno čuti šaputanja o besmislenosti prevoditeljskog posla zbog vrhunskih prevoditeljskih alata. I zaista, točnost strojnih prijevoda ponekad iznenadi, no ovaj će tekst pokazati da gotovo svaki prijevod treba ljudsku intervenciju, a naročito kada se govori o gastronomsko-turističkoj ponudi.
Ako smatrate da je Google Translate sasvim prikladna zamjena za živuću osobu s jezičnim kompetencijama, pokušajte odgonetnuti kulinarske zagonetke sakrivene iza ovih (strojno)prevoditeljskih delicija koje bi gladnim ostavile čak i najiskusnijeg turista.
Zagonetka 1: Burek with desire
U trbuhu vam kruli, a jedino što je u pekarnici ostalo je burek with desire. Zbog problematičnosti prijevoda zasigurno gubite apetit. Burek nema svoj ekvivalent u engleskom jeziku pa ne iznenađuje da je riječ ostala nepromijenjena, ali za desire ste čuli i nekako niste sigurni da biste pojeli burek s takvim sugestivnim punjenjem. Ova zagonetka ipak nije tako teška. Googleov i slični servisi za prevođenje znaju biti zaista nespretni, toliko da katkad ni ne raspoznaju slova z i ž u hrvatskim riječima. Očito je kako je zelje ovdje prepoznato kao želja, jer riječ desire upravo znači želja. Zaključujete da se ovdje radi o bureku sa zeljem.
Zagonetka 2: Contributions i adverbs
U restoranu ste i niste sigurni što ćete naručiti, a s obzirom na to da su u gladi velike oči, zapazili ste da jelovnik ima kategoriju pod imenom contributions. Odlazite u drugi restoran, no tamo ne postoji kategorija contributions već adverbs. Sada niste sigurni morate li donirati novac ili pak paziti koju ćete riječ proložiti glagolu, a jedini glagol koji vam sada pada na pamet je jesti. Prevoditeljska usluga zasigurno nije bila odviše gladna kada nije shvatila da se ovdje radi o hrani koja dolazi uz glavno jelo. Pogodili ste, radi se o prilozima. Side dishes su u lošem prijevodu odjednom postali nešto što vaše gladno nepce ne bi moglo prožvakati.
Zagonetka 3: Eggs on the eye
Vrijeme je doručka, a konobar vam preporučuje eggs on the eye. Niste sigurni radi li se o nekom neobičnom hrvatskom beauty tretmanu ili vam temperamentni Hrvat pristojno i suptilno prijeti. Malo mućnete glavom i shvatite da se radi o poznatom europskom jutarnjem jelu – jaje na oko. Engleski jezik nudi dvije varijante, od kojih je jedna dostupnije prirode, dok je druga metaforičke. Naime, prvo je rješenje vrlo jednostavno – fried eggs. Činjenica da se jaja na oko prže na tavi za njih je dovoljna (eng. fried – pržen). Ako se baš želi naglasiti vizualnost ovog jela, preporučuje se izraz sunny-side-up eggs. Očito je kako Englezi nisu uvidjeli sličnost ovog jela s očima kao što smo to uvidjeli mi, već su je uvidjeli sa suncem. Sintagmom sunny-side-up metaforički se izražava sunčana strana okrenuta prema gore, što je slučaj sa žumanjkom jajeta na oko.
Zagonetka 4: Hungarian girl
Hrvatska se diči svojim slastičarskim kreacijama te ste odlučili probati barem jednu kako biste mogli vidjeti postoji li utemeljeni razlog za takav ponos ali ostajete malo zatečeni kada vidite da se na popisu poslastica nalazi i Hungarian girl. Odmah pomišljate da ste u jednom on onih restorana koji služe kao paravan za trgovinu ljudima, ali prije no što pobjegnete glavom bez obzira shvatite da se radi o kolaču. I zaista se nije teško zaljubiti u mađaricu, taj kremasti čokoladni kolač od sedam kora pa mu možda takav dvosmisleni naziv i odgovara. No, bili zaljubljeni u njega ili ne, odgonetnuli ste i posljednju današnju prevoditeljsko-kulinarsku zagonetku.
Postoji još tisuću primjera doslovnih ili strojnih prijevoda koji umanjuju ozbiljnost turističkog dojma Hrvatske, a dojam je najvažniji čimbenik koji utječe na povratak turista u naše krajeve. Neupitno je da je Lijepa Naša prepuna autohtone gastronomske ponude, nematerijalne i materijalne kulturne baštine te predivnih ljudi, no to sve postaje nebitno ako se turistima ne uspije prenijeti cjelokupna priča. Upravo zato ugostitelji ne bi smjeli oklijevati pri angažiranju prevoditelja koji će njihovu ponudu približiti svijetu putem točnih i primjerenih prijevoda. Na kraju krajeva, Google Translate možda i jest besplatan, ali pravi prevoditelj uvijek se više isplati.
P.S. Ako se spremate za nadolazeću turističku sezonu, obratite se Sinonimu i spriječite mogućnost da se i vaši prijevodi nađu u jednom ovakvom članku.
