Autorica: Dora Nikić

Možda je naslov malo zbunjujući jer se pretpostavlja da nakon završenog (bilo kojeg, a pogotovo filozofskog) fakulteta nema budućnosti u struci, ali ostanite sa mnom još malo da vam objasnim svoj karijerni put.

Moj smjer na Filozofskom fakultetu u Osijeku bio je engleski i hrvatski jezik i književnost; onda dolazimo do zabavnog (čitaj stresnog) dijela kada se na diplomskoj godini studija treba odabrati nacrt budućeg zanimanja – hoću li na diplomskom studiju odabrati orijentaciju za nastavnika, prevoditelja ili filologa?

Iz hrvatskog jezika nije bilo previše izbora zbog manjka kandidata za organizaciju smjera orijentiranog na književnost kao znanost pa smo svi u mojoj generaciji „upali” na nastavnički smjer. Sada dolazimo do najzabavnijeg (čitaj najstresnijeg) dijela jer se iz engleskog jezika može odabrati nastavnički ili prevoditeljski smjer s obzirom da je bilo dovoljno kandidata i za jedan i za drugi odabir.

U redu, prvi zaključak je – ne želim biti nastavnik u školi jer je to vizija profesije u koju se ne uklapam i visoke razine stresa u radu s mladim, neoblikovanim ljudima. Drugi zaključak je – ako upišem prevoditeljski smjer kako ću ikada pronaći posao (Google Translate tebi se obraćam), pogotovo zato što nemam kombinaciju egzotičnih, rijetkih jezika uz već spomenuti engleski i hrvatski jezik. Svađanje s mamom, savjeti okoline, neodlučnost, plakanje i sve popratne katastrofe mladog intelektualca, sve je to slijedilo na putu do konačne odluke. Tako je odluka pala, idem na prevoditeljski smjer pa nakon fakulteta na tisuću prekvalifikacija da pronađem ikakav posao. Takve su bile moje prognoze podupirane komentarima društva u maloj gradskoj sredini.

Sada napokon dolazimo do obrata u ovoj pesimističnoj priči jer se nešto važno dogodilo. Dora je prevoditeljski studij i zanimanje iskreno zavoljela. Od toga trenutka više nije bilo bitno što će reći društvo jer sam si zacrtala uspjeh i to u vlastitoj struci. Kada je to riješeno idemo do idućih zaključaka. Prvi je da se vjerojatno trebam potruditi više na samim kolegijima i dokazati profesorima da sam i više no spremna za posao u prevoditeljskoj industriji (da, postoji prevoditeljska industrija). Drugi je da treba iskoristiti svaku danu priliku za bilo kakvu praksu i to što prije, još za vrijeme studija. Može to biti volonterski posao koji se iznudi od samih profesora, može biti klasika kojoj se okreću svi početnici – Translators without Borders i TED Translators neki su od najčešćih primjera. Treći je zaključak povezivanje sa što više kolega koji se također žele baviti istim zanimanjem, uvijek će netko od nekoga čuti za nešto, a to nešto može prerasti u prvi pravi posao.

Nakon zaključaka i obavljenih koraka opisanih u njima, evo nas u ovoj instituciji u kojoj sam i danas. Kada je došao dan odabira želimo li na studentsku praksu iz prevoditeljskog studija moj je odgovor bio očit. Svakome tko upiše prevoditeljski studij savjetovala bih odabir prakse bez obzira na to što je izborni kolegij jer svaka praksa priča svoju priču. Prilikom određivanja mjesta gdje će se odvijati praksa studenti imaju pravo odabira, ali je potrebno i malo sreće da se poklopi broj studenata i mjesta koje je u skladu s odabirom.

Tako je Dora uzela mobitel u ruke i redom istraživala prevoditeljske agencije i obrte u Osijeku i okolici. Iskočilo je jedno plavo ime, Sinonim. Najprije mi se svidjelo što se radi o agenciji, a ne obrtu kako bih imala priliku raditi na što raznovrsnijim tekstovima. Druga važna stvar je što se Sinonim bavi i lekturom, lokalizacijom i sudskim tumačenjem (jer sam znala da želim jednoga dana položiti ispit za sudskog tumača). Sinonim je objedinio sve što ova djevojka može poželjeti i tako sam svojoj profesorici izrazila želju da praksu odradim upravo u Sinonimu. Moje su se želje ostvarile i dobila sam priliku raditi na mjestu koje me najviše zanimalo. Nakon toga sve je proteklo lagano, kada se osoba bavi poslom koji voli na mjestu koje je odabrala i kada to mjesto vode ljudi s kojima je lako surađivati uspjeh je zagarantiran.

Nije trebalo dugo da se sve posloži i da praksa dovede do studentskog posla, a studentski posao do pravog zapošljavanja. Taj proces protekao je sasvim prirodno. Par tjedana nakon prakse dobila sam e-poruku da mogu doći na razgovor za posao, a nakon truda na poslu i dobrog slaganja s radnim kolegama, odmah sam dobila ponudu za daljnji nastavak suradnje nakon diplomiranja. Mogla bih još toliko toga reći, ali ono najvažnije je ne odustati i uložiti trud u ono što osobu istinski zanima (znam, znam i ja obožavam inspirativne govore), jer ćete tako pronaći talentirane, mlade ljude poput onih u Sinonimu koji će vam pružiti priliku i početak daljnjeg razvitka na profesionalnom putu.