Budući da smo nedavno govorili o sklonidbi muških vlastitih imena, danas su na red došla ženska vlastita imena.

Kao i u prošlom blogu o sklanjanju vlastitih (muških) imena, pravila će biti jasna i pregledna tako da se u bilo kojem trenutku možete jednostavno podsjetiti što napraviti kada vam ova pravila zatrebaju.

Sklonidba ženskih vlastitih imena koja završavaju na -a i imaju kratkouzlazni (à), kratkosilazni (ȁ) ili dugosilazni (ȃ) naglasak (odnosno, bilo koji osim dugouzlaznog (á) naglaska):

Kao što je bio slučaj i s ubacivanjem slova j u muškim imenima, i isto pravilo imamo i za ženska imena, ovaj put za ona koja završavaju na -ia . To se j ubacuje u svim padežima osim u vokativu. To se događa u imenima Maria, Daria, Antonia itd., ali ne vrijedi za imena koja završavaju na -ea kao što su, na primjer, Matea i Tea.

Sklonidba ženskih vlastitih imena koja završavaju na -a i imaju dugouzlazni (á) naglasak:

Ako se vratite na naš prethodno objavljeni blog o sklonidbi muških vlastitih imena, možete primijetiti da je sklonidba ista kao za muška dvosložna imena s dugouzlaznim (á) naglaskom (na primjer, Dino – Dine, Jozo – Joze, Ivo – Ive itd.). Dakle, isti naglasak = ista sklonidba.

S obzirom na to da sklanjanje imena u hrvatskom jeziku ovisi o naglasku, njih jednostavno možete pronaći na Hrvatskom jezičnom portalu, na isti način na koji je to navedeno i u blogu vezanom za sklonidbu muških vlastitih imena.

Sklonidba ženskih vlastitih imena koja završavaju na -ca ili -ka:

Pravopis hrvatskog jezika navodi da imena koja završavaju na -co ili -ca zadržavaju c, odnosno, ono se ne mijenja u k. Važno je napomenuti da se ovo pravilo odnosi samo na strana imena! Imena kao što su Jelica ili Marica sklanjaju se prema pravilu za sklanjanje ženskih imena koja završavaju na -a. Također, nema promjene ni u imenima koja završavaju na -ka jer se sibilarizacija ne provodi u vlastitim imenima. Isto je i s muškim imenom Luka, zar ne?

Sklonidba ženskih vlastitih imena koja ne završavaju na -a:

Za razliku od muških, ne sklanjaju se sva ženska imena. Sklanjaju se samo ona koja završavaju na -a, što znači da se imena koja ne završavaju na -a, bez obzira da porijeklo, dužinu i naglasak, ne sklanjaju.

Nadamo se da smo riješili sve nedoumice koje ste imali prilikom pisanja i sklanjanja ženskih vlastitih imena te se po pitanju prezimena čitamo u nekom sljedećem blogu!

Budući da smo već govorili o poslovnoj komunikaciji elektroničkom poštom i o tome na što paziti prilikom pisanja službenog e-maila, danas ćemo se dotaknuti toga kako taj (ili bilo koji drugi) e-mail uopće započeti. Često dobivamo upite o tome kako glasi određeno ime u genitivu ili u vokativu zbog čega ćemo danas pisati o sklonidbi muških vlastitih imena u hrvatskom jeziku. Budući da je naglasak na obraćanju prilikom pisanja e-maila, tamnije su istaknuti oblici u vokativu koji su nam za to važni, a svjetlije su istaknuti oblici u genitivu koji nam pomažu odrediti kojem pravilu određeno ime pripada.

Prvo što je važno napomenuti jest da se prilikom obraćanja u e-mailu (ili bilo gdje drugdje) osobi obraćamo u vokativu. Kako bismo vam ovu, inače vrlo opsežnu temu, približili na najjednostavniji mogući način, pravila će biti jako malo, a primjera jako puno. Ti su primjeri, naravno, razvrstani prema pravilu kojem pripadaju kako bi vam svladavanje sklonidbe muških vlastitih imena bilo u potpunosti pojednostavljeno i navedeno na jednom mjestu te kako biste se kasnije mogli podsjetiti na osnovna pravila bez gubljenja previše vremena.

Pravilo sklanjanja muških imena zapravo je vrlo jednostavno. Sva se muška imena sklanjaju te se razlikuju samo u nastavcima za genitiv i vokativ (i instrumental, ako vlastito ime završava na palatal). Ipak, i te su sitne razlike dovoljne da uzrokuju brojne nedoumice. Zato ih danas rješavamo sve!

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na suglasnik

U ovom je slučaju pravilo vrlo jednostavno. Muška imena koja završavaju na suglasnik u genitivu dobivaju nastavak -a te u vokativu nastavak -e. Zamislimo to kao da sklanjamo imenicu dječak: N dječak, G dječaka, D dječaku, A dječaka, V dječače, L dječaku, I dječakom.

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na samoglasnik

U ovom je slučaju pravilo sljedeće: ako muško ime završava na samoglasnik, nastavak u genitivu je -a, a vokativ je isti kao nominativ.

Ovdje je važno napomenuti da se u imena koja završavaju na -io dodaje slovo j između tih dvaju slova u svim padežima osim u vokativu, dok se u instrumentalu može, ali i ne mora umetnuti. To se događa u imenima Mario, Dario, Antonio itd. To pravilo ne vrijedi za imena koja završavaju na -eo kao što su, na primjer, Mateo i Leo.

Sklonidba dvosložnih muških imena koja završavaju na -e ili -o, a koja ispred tog samoglasnika imaju samo jedan suglasnik, ali imaju:

a) DUGOUZLAZNI (á) NAGLASAK u genitivu imaju nastavak -e (muška imena koja u genitivu imaju nastavak -e sklanjaju se kao imenice ženskoga roda (N žena, G žene, D ženi, A ženu,…)

b) DUGOSILAZNI (â) I KRATKOSILAZNI (ȍ) NAGLASAK u genitivu imaju nastavak -a

Ovdje su navedeni i naglasci i, ovisno o naglasku, različiti nastavci za pojedina imena. Svi se naglasci mogu pronaći na Hrvatskom jezičnom portalu, samo je nekad potrebno kliknuti na pridjev od kojeg je određeno ime nastalo pa tim načinom dođi do ispravnog naglaska pojedinog imena (na primjer, kako bismo došli do naglaska za ime Mile, potrebno je kliknuti na pridjev mȉo te pogledati odjeljak Onomastika). Ako vas zanima nešto više o ovoj tematici, dodatne primjere i objašnjenja možete pronaći u radu pod nazivom Sklonidba muških dvosložnih imena i naglasna dvojnost.

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na -a ili -ica

Ova imena (kao i dvosložna imena s dugouzlaznim naglaskom) u genitivu imaju nastavak -e te se sklanjaju kao imenice ženskoga roda.

Sklonidba muških vlastitih imena koja završavaju na palatal (č, ć, dž, đ, š, ž, j, lj, nj)

Muškim vlastitim imenima koja završavaju na palatal u vokativu se dodaje nastavak -u, a u instrumentalu nastavak -em[1], kao što bismo napravili i u slučaju imenice učitelj: N učitelj, G učitelja, D učitelju, A učitelja, V učitelju, L učitelju, I učiteljem.

Kako bismo ubili dvije muhe jednim udarcem, ovu smo temu povezali s oslovljavanjem prilikom pisanja e-maila te je stoga potrebno spomenuti i osobitost pisanja zareza prilikom obraćanja drugoj osobi. Znamo da se zarez inače koristi samo nakon imena, kao što je u primjerima koji se nalaze u lijevom stupcu. Ali možemo se naći i u situaciji kada e-mail želimo započeti pozdravom te ćemo u tom slučaju postupiti kako je navedeno u primjerima koji se nalaze u desnom stupcu.

Nadamo se da smo uspjeli razjasniti sve vaše nedoumice te da sljedeći puta neće imati problem nekoga osloviti imenom i da ćete to učiniti potpuno sigurni da niste ni u čemu pogriješili.

[1] http://gramatika.hr/pravilo/imenice/17/